Pavičić, Jurica

MVP hrvatskog novinarstva i u književnom radu secira suvremenost i dokumentira traume sive stvarnosti. 

Large_52

Književnik i filmski kritičar Jurica Pavičić je autor koji iza sebe ima raznolik i dobro prihvaćen opus. Književni uzori Pavičića su Graham Greene, Henrich Böll, Patricia Highsmith, Ruth Randell i Raymond Carver. Rođen 1965. u Splitu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je povijest i komparativnu književnost. Od 1991. živi i djeluje u Splitu.

Možda poznatiji kao novinar i kolumnist nego pisac, počeo je kao filmski kritičar Slobodne Dalmacije, pisao je i za Vijenac i Zarez, a od 2000. stalni je kolumnist Jutarnjeg lista. Uz kratke priče i romane, piše filmske kritike i eseje, te političku esejistiku i studije. Zajedno s Antom Tomićem, Ivicom Ivaniševićem i Alemom Ćurimom osnovao je alternativni književni časopis Torpedo. Dobitnik je nekoliko novinarskih nagrada za svoje tekstove.

Kao prozni pisac javlja se 1997. romanom Ovce od gipsa, socijalnim trilerom koji je samo naoko fikcionalna priča. U njoj Pavičić progovara o raspadu moralnog sustava u postkomunizmu i o nasilju nad nevinim građanima koje je u Hrvatskoj postalo nezaobilazna pojava koja se počela doživljavati kao nešto što je prirodno i normalno pa se i prešućuje. Konkretno, radi se o priči o umorstvu jednog hrvatskog Srbina i otmici kćeri koja je bila slučajni svjedok očeve smrti. Knjiga je i danas društveno aktualna jer za temu ima slučaj neprocesuiranog nasilja, a ujedno je i dokumentarna kronika poslijeratnih trauma u Hrvatskoj.

Godine 2000. Pavičić objavljuje svoj drugi od ukupno pet romana, Nedjeljni prijatelj, u kojem također secira suvremenost u svom najbolnijem obliku. Tema je ovaj put mirnodopska, ali građena kao priča detekcije. U knjizi se britko prikazuje moralna bijeda novokomponiranih tajkuna, lupeža, dilera i tajnih službi. Pavičić u središtu svih romana ima socijalne devijacije, koje mu se protežu kao glavni motiv u većini djela. Tako i Minuta 88 iz 2002. ima kao temu zakulisne igre oko bussinesa zvanog nogomet i upletenost mafije u taj mutni svijet. Roman Minuta 88 ušao je u uži krug za nagradu Jutarnjeg lista. Kuća njene majke roman je objavljen u Biblioteci Premijera Jutarnjeg lista. Tema je nerealizirano  roditeljstvo i sudbina troje članova jedne insuficijentne obitelji. Radnja je smještena u predgrađe Splita, jezik obiluje regionalnim izričajem, a taj kratki roman mogao bi se nazvati i obiteljskom melodramom. Pavičićev peti roman Crvenkapica triler je u kojem autor problematizira višestruki odnos suprotnosti: mala sredina-grad, sjever-jug, obrazovanost-neukost. Obrađujući krivnju, odgovornost i savjest autor nastavlja tematiku iz svoja prva tri romana. Patrola na cesti, zbirka priča iz 2008., naslovljena je kao posveta poznatoj pjesmi Bruce Springsteena 'Highway Patrolman'. Deset izabranih priča koje su nastajale u vremenskom periodu od deset godina, predstavljaju pregled razvoja piščeve autorske poetike i stila, a svaka je posvećena nekom velikanu iz svijeta umjetnosti - Borgesu, Joyceu ili Johnu Hustonu. Stvarnost kojom se Pavičić bavi ponovno je zanimljiva: Dalmacija, njen mentalitet, obiteljski, sukobi, jaz generacija, rat i nogomet. Sveukupno, Pavičić ostavlja dojam odmjerenosti; svaku priču zna kompetentno izložiti.

I u svojim novinarskim radovima uvijek je žestok kritičar spuštanja civilizacijske razine u Hrvatskoj, premda se nikad nije izjasnio za jednu od ideoloških opcija. Pavičićev publicistički rad Hrvatski fantastičari iz 2000. jedna je od najlucidnijih knjiga u suvremenoj književnosti i prvi sintetski pogled na poetiku jedne hrvatske književne generacije koja se u književnosti javila krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Rad zadire u teoriju fantastične književnosti, teoriju postmodernizma i teoriju kratke priče.

Vijesti iz Liliputa, knjiga piščevih kolumni iz 2001., građanska je kritika hrvatskog autokratizma i sveopće primitivizacije, isto kao i knjiga eseja i kritika Split by night.
Jurica Pavičić u svojim kontroverznim i dobro osmišljenim knjigama već je stvorio bogat i značajan romaneskni i kritički opus. Tome se mogu pridodati i autorovi poslovi s filmom i kazalištem. Naime, Ovce od gipsa, osim što su prevedene na njemački i od strane švicarskog časopisa Facts proglašene trećim najboljim trilerom godine na njemačkom govornom području, poslužile su i kao predložak za Brešanov film Svjedoci. Za scenarij tog filma 2003. Pavičić je nagrađen Velikom zlatnom arenom za scenarij u Puli. Za dramu Trovačica iz 2000. dobio je nagradu Marin Držić.

Premda najpoznatiji kao filmski kritičar, Pavičić je nedvojbeno uspješan i kao pisac koji nadahnuće traži i u pokretnoj slici i kadru, ali što je važnije i u realnosti koja je puno češće besperspektivna, surova i siva negoli što drugo.

Ivan Crnjac
26. 03. 2009.

Proza:

Ovce od gipsa (A.B. Gigantic, 1998.)
Nedjeljni prijatelj (Znanje, 2000.)
Minuta 88 (VBZ, 2002.)
Kuća njene majke (Jutarnji list, 2005.)
Crvenkapica (VBZ, 2006.)
Patrola na cesti (VBZ, 2008.)

Publicistika:

Hrvatski fantastičari-jedna književna generacija (Zavod za znanost o književnosti, 2000.)
Vijesti iz Liliputa (VBZ, 2001.)
Split by night: eseji i kolumne (2003.)

01.01.2012