Nedjelja
01.01.2012.

Pintarić, Krešimir




Pintarić, Krešimir
A+ A-

Krešimir Pintarić jednom je izjavio da je nesvjestan da su hedonizam i nevjera imperativi ovog doba. To je dobar početak za upoznavanje ovog pisca.

Rođen je 1971. u Osijeku. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je komparativnu književnost, bibliotekarstvo i opću informatologiju. Kao autor uvršten je u veći broj antologija, prevođen i objavljivan na slovenskom, češkom, njemačkom i engleskom. Pisao je kolumne, glazbene recenzije te radio kao urednik za veći broj tjednika, magazina i web portala (T-portal, Elle, Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Playboy, Cosmopolitan, Quorum, Vijenac, Treći program Hrvatskog radija...). Živi u Zagrebu, a zaposlen je kao bibliotekar u Gradskoj knjižnici. Potkovan informacijskim znanjima i vještinama, 2001. odlučio je pokrenuti i urediti projekt besplatne elektroničke knjige Društva za promicanje književnosti na novim medijima. Elektronička adresa autora je kresimirpintaric.com.

Pintarić je po mnogočemu jedinstvena pojava na hrvatskoj književnoj sceni. Iskren, duhovit, pisac zdravih, suptilnih ljubavnih romana i neodoljive poezije, u posljednjih nekoliko godina uspio se nametnuti kao ljubimac urbane publike. Debitirao je 1997. zbirkom pjesama i proznih tekstova Tour de force za koju je iste godine dobio nagradu Josip Ivan Kozarac za najboljeg slavonskog mladog autora. Izrazito konceptualno, s cijelim arsenalom kritičkih dodataka, ovo je djelo odmah dobilo pažnju kritike koja se raspisala o njegovim inovativnim metodama postmoderne referencijalnosti. Međuljudske relacije bile su glavni motivi, kroz koje su se provlačile i melankolična raspoloženja i autoironija.

Knjiga poezije Divovski koraci (2001.) obiluje istančanim, pretežno ljubavnim i istovremeno humorističnim pjesmama. U pandemiji cinizma, Pintarić je djelovao autsajderski, gotovo marginalno, progovarajući jasno i iskreno, tražeći mjesta u kojem stupa u kontakt s drugima, zbližuje se s banalnostima ne postajući banalan.

Treća Pintarićeva knjiga poezije, Commedia iz 2002., značajna je, između ostalog, i po tome što je objavljena kao prva hrvatska multimedijalna knjiga. Sastoji se od grafički bogato opremljene tiskane knjige i trojezične multimedijske verzije na CD-ROM-u. Kao pisac emocije, Pintarić i ovdje istražuje lirski subjekt, ali ovaj put u e-obliku što je bio izazov za konzumente njegove poezije. Predrag Madžarević iz Vijenca nazvao je ovu zbirku dobrim uvodom u zonu multimedijalnosti.

2003. je godina u kojoj se Pintarić odlučio upustiti u pisanje proze. Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave inteligentna je, duhovita, zabavna i topla zbirka priča za koju je Roman Simić napisao: "zabranjeno čitati s flomasterom, a preporučljivo poklanjati samo osobama neoštećenih ili čeličnih živaca: netom zaljubljenima ili onima koji su u vezi od najmanje 15 godina zaradili beneficirani radni staž". U rukama čitatelja sa smislom za humor, ova knjiga postaje ubojito oružje.

Muško-ženski odnos, partnerska svakodnevica sa svim ljepotama i ljigavostima glavna je preokupacija Pintarića kao pisca. To je dokazao i u romanu Ljubav je sve iz 2005., koji je naišao na jednoglasne hvalospjeve kritičara. Opisivali su ga kao klopku čiste radosti, fascinantno jednostavnu i lijepu ljubavnu priču, psihodeličnu majstoriju Jasona Piercea kojoj se uvijek vraćate. Priča je to ponovo o paru, o svijetu koji čine jedan muškarac i jedna žena, ali svijetu u kojem ni u jednom trenutku nije dosadno.

Roman U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo iz 2008. nespretno je reklamiran kao Love story na hrvatski način jer je svaka veza sa Segalovim bestsellerom prema kojem je snimljen filmski megahit potpuno promašena. Ovo je autobiografski roman u kojem su likovi iz Ljubav je sve, Ona i On, nekoliko godina stariji, malo grintaviji, ali ne i udaljeniji. Okrenuti jedno prema drugom, žena i muž grade svoj mikrokozmos pokušavajući napraviti odmak od pomahnitalog liberalnog kapitalizma i tmurne hrvatske svakodnevice. I u tome uspijevaju. Pintarić na duhovit, nježan i pametan način gradi priču o odnosu temeljenom na ljubavi. Zadnja rečenica u romanu je krucijalna i najbolje opisuje autorov životni stav. U odlomku 'umjesto pogovora' Pintarić kaže: "Nisam se prestao radovati." Ta rečenica u skladu je s još jednom njegovom izjavom: "Ja sam naivno uvjeren da je imperativ ovog, kao i bilo kojeg drugog doba, biti okružen ljudima koji uzvraćaju ljubav koju pružaš."

Ivan Crnjac
21. 11. 2008.

Knjige:
Tour de force (Naklada MD)
Divovski koraci (Ghetaldus)
Commedia (AGM/DPKM)
Rebeka mrzi kad kokoši trče bez glave (DPKM/Očna optika Lens)
Ljubav je sve (Profil)
U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo (Profil)

POVRATAK NA VRH STRANICE