Nedjelja
01.01.2012.

Roth, Philip




Roth, Philip
A+ A-

Philip Milton Roth, čovjek koji suvereno izjavljuje kako nema ni trunčicu religioznosti i kako bi svijet postao savršeno mjesto tek kad bi svi ljudi prestali vjerovati u Boga, američka je živuća književna legenda. Ovjenčan gotovo svim relevantnijim svjetskim književnim nagradama, već je desetljećima ime o kojemu se spekulira kad se treba dodijeliti Nobel.

Philip Roth rođen je 1933. u Newarku, New Jersey, gdje je smjestio i radnju većine svojih romana. Ponikao je iz obitelji američkih Židova iz nižeg srednjeg sloja čiji su preci emigrirali iz srednje Europe u 19. stoljeću. Diplomirao je engleski jezik na Bucknellu, a nastavio i završio poslijediplomske studije na Čikaškom Sveučilištu. Predavao je kreativno pisanje na Princetonu, a akademsku karijeru završio je 1991. na Pennsylvanijskom Sveučilištu gdje je podučavao komparativnu književnost. U SAD-u je toliko značajan, priznat i popularan da mu je već odavno dodijeljena ulica u rodnom gradu, a kuća u kojoj je odrastao postala je kulturna znamenitost. Američki kritičar Harold Bloom, proglasio ga je, uz Thomasa Pynchona, Cormaca McCarthyja i Dona DeLilla, najutjecajnijim piscem dvadesetog stoljeća koji još objavljuje. A Roth objavljuje neumorno.

Do 2010. objavio je preko 30 romana i još uvijek oduševljava kritiku koju često začudi činjenica kako uz takvu hiperprodukciju uspijeva zadržati i kvalitetu. Uvijek na vrhu ljestvica najnagrađivanijih i najprodavanijih, gotovo svaki njegov roman pokaže se kao sjajan. Neke od raznovrsnih tema koje se provlače kroz njegove romane su pitanje židovskog identiteta, seksualne frustracije, pitanje Boga i smrti, američki način života, strast i hedonizam.

Njegova prva knjiga, ona s kojom je sve počelo i koja ga je odmah postavila u američki književni vrh je novela Goodbye, Columbus (1959) za koju je po prvi put dobio National Book Award. Gorko-slatka priča o vezi neambicioznog knjižničara i razmažene djevojke iz nouveau riche židovske obitelji osvojila je Ameriku, ali senzacionalni i svjetski uspjeh Roth postiže deset godina kasnije sa Portnoyevom boljkom. U tom romanu fokus je na Alexanderu Portnoyu koji na psihijatrijskom kauču lamentira o masturbacijskim tehnikama, veličini grudi svoje sestre, ženskim bedrima i o tome kako ga izluđuju vlastiti roditelji. Roman je izazvao pravu buru. Takav način pisanja nije bio uobičajen u to vrijeme, dežurni moralisti zgražali su se nad upotrebom vulgarizama i slobodnog pogleda na seksualnost, ali većina se složila da je Roth u opisima duhovit i stilistički virtuozan, a da je njegov Portnoy, zbog tipičnih ljudskih slabosti, blizak i razumljiv. Portnoyova boljka postala je bestseler i Rothov trademark.

Početkom sedamdesetih izdao je tri tematski različita romana, neprevedena na hrvatski: Our Gang, Breast i Great American Novel. Godine 1977. izdao je Profesora strasti, čiji je protagonist David Kepesh, 'emancipirani' muškarac opsjednut erotskom stranom egzistencije. Taj se lik, kao i Nathan Zuckerman, pojavljuje u više Rothovih romana. Lik Nathana Zuckermana Roth uvodi u svoje romane samim krajem sedamdesetih i taj lik predstavlja Rothov alter ego i alter brain.

Rothovi kroničari razlikuju prvu Zuckermanovu trilogiju koju čine: Pisac iz sjene (1979), Oslobođeni Zuckerman (1981) i Sat anatomije: Praška orgija (1985) i drugu koja se sastoji od: Američke pastorale (1997), I Married a Comunist (1998) i The Human Stain (2000).

Likovi Zuckermana, Portnoya i Kepesha, likovi su mladih američko-židovskih intelektualaca koji se, između ostalog, protive židovskim običajima i tradiciji, ali su istovremeno ukorijenjeni u židovskom mentalitetu tako da su sami u procijepu pa funkcioniraju kao neurotici, na granici tragičnog i smiješnog.

Devedesete godine bile su možda najuspješnije i najzrelije u Rothovom stvaralaštvu. Godine su to u kojima je nastala Američka pastorala i Sabbathov teatar. Američka pastorala, priča o Seymouru Levovu i njegovoj obitelji, na svim je popisima najznačajnijih knjiga 20-og stoljeća i proglašena je romanom neizmjerne veličine. Sabbathov teatar iz 1995. prati život bivšeg lutkara koji zbog seksualnog skandala ostaje bez prihoda i kojemu se odjednom rasprše sve životne iluzije.

U trećem milenijumu Roth i dalje objavljuje, no s vremenom njegovi romani postaju kraći i u fokus stavlja starenje, bolest, politiku i svijest o prolaznosti života. Posebno zanimljiva je Zavjera protiv Amerike iz 2004. Roman se odvija u vrijeme drugog svjetskog rata u SAD-u, ali u izmijenjenom povijesnom okviru - izbore prije rata nije dobio Roosevelt nego izolacionist Charles Lindberg i Amerika je stala na stranu Hitlera i počela provoditi antisemitske zakone. Od novijih djela na hrvatski su dosad prevedeni Svatković (2006) i Ogorčenje (2008). Najrecentniji Rothov roman je Nemesis iz 2010., priča o epidemiji dječje pralize u Newarku 40-ih g. prošlog stoljeća.

Roth svoje književne uzore vidi u Saulu Bellowu i Faulkneru, a cijeni i nedugo preminulog Johna Updikea. S Bellowom je bio blizak, iskreno mu se divio, a poznavali su se još sa studija u Chicagu. Negdje u tom razdoblju upoznao je Margaret Martinson. Par se rastao 1963., a Martinson je poginula u strašnoj prometnoj nesreći 1968. Drugi put Roth se oženio 1990. s dugogodišnjom pratiljom Claire Bloom, britanskom glumicom. Brak se raspao nakon četiri godine, a razvod je bio jedan od gadnijih, čak ako uzmemo u obzir i holywoodski okvir. Bloom je izdala knjigu Napuštajući lutkinu kuću u kojoj je opisala Rotha kao hostilnog, samodopadnog, egoističnog manipulatora s kojim je nemoguće živjeti. Roth na optužbe nikad nije javno odgovarao, premda mnogi misle da je njegov odgovor na ove napade već spomenuti roman I married a comunist.

Prema nekim biografima, krajem 80-ih Roth je doživio živčani slom i bio kratko hospitaliziran. Živio je u Rimu, Londonu, Chicagu i New Yorku. Sad živi sam na imanju u Connecticutu. Češće nego ranije daje intervjue. Ovogodišnja dodjela International Bookera nije prošla bez malog skandala. Jedna od članica žirija, Carmen Callil, protestirala je zbog dodjele Bookera Rothu rekavši da "sve njegove knjige imaju jednu te istu temu i da je naporan otprilike kao kad ti netko sjedne na glavu i ne da ti disati.." Većina tim komentarima nije davala veći značaj jer je Callil objavila memoare Claire Bloom, tako da je Roth u svibnju ove godine postao bogatiji za 60.000 £.

Od najvažnijih nagrada dobio je tijekom karijere dva puta National Book Award (za Goodbye, Columbus i Sabbathov teatar), Pulitzera (za Američku pastoralu), dva puta PEN/Faulkner Award...

Nedavno je knjizi i čitanju predvidio katastrofičnu budućnost rekavši kako će zbog sveopće informatizacije i digitalizacije broj ljudi koji čitaju knjige za 25 godina biti tek nešto veći od broja ljudi koji sad čitaju antičku poeziju. Iskreno se nadamo da će se prognoza pokazati pogrešnom.

Ivan Crnjac
foto: Steve Rhodes (flickr)
5.9.2011.

POVRATAK NA VRH STRANICE