Adio kauboju

I tako. Stigla sam. Da stigla! Ja sam se vratila u taj grad. Koji je golema ropotarnica, blato i maslinici, divota prašine, večeri na zapuštenoj terasi hotela Ilirija, teški metali u zraku, izmet i borovina, mačke i klizava riblja krljušt na masnom brodskom navozu i more zategnuto sve do studenog, kad zapušu lebići.

Ovim riječima Ruzinava se, u ljeto 200X., vraća u primorsko mjestašce, a avantura čitanja romana Adio kauboju Olje Savičević Ivančević počinje: pritegnite uzde, čvrsto i meko sjednite u sedlu, natucite šešir, budite cool i dostojanstveni, jer upravo ste ujahali u roman koji ulazi u legendu.

Adio kauboju je roman o netoleranciji, o nasilju, o drugima i drugačijima, u ovom slučaju o Danijelu, bratu Ruzinave, i Braći Irokezima, o obitelji u kojoj su ostale dvije sestre i majka i njihovim odnosima, o generaciji koja se osipa, o lokalnom tranzicijskom gazdi Vrdovđeku, o lažnim herojima Nedu Montgomeryju i Anđelu s usnom harmonikom – jasno je, nalazimo se u srcu vesterna – tu je i istraga jedne smrti, željezni konj u punom trku, misteriozno pismo, mailovi, spisateljica gospođa 0, kućni porno video…

Roman je ispričan kroz poetske fragmente gustoće urana i opojnosti kanabisa, skakućući u vremenu i prostoru i skupljajući se prema kraju, velikom finalu s pucanjem i putovanjem.

U ovom romanu su se sreli Michael Ondaatje i Sergio Leone, iz likova kao da progovara nešto od duha otočana Ranka Marinkovića, a za glazbu su bili zaduženi Ennio Morricone i Toma Bebić. Mogli bismo reći, bilo jednom u Starom Naselju, pored mora… A tako je i danas.