Brodski! Život, djelo (1940-1996)

... našla su se ponajprije svjedočanstva o dobu koju je Brodski obilježio svojom pojavom i poetikom.

Odabrani tekstovi uglednih autora, prijatelja i poznavatelja pjesnikova djela, prezentiraju raskošni životni i umjetnički materijal, mjesta na kojima se biografske činjenice povezuju s tematikom i sudbinom poezije kao i  dubinsku perspektivu stoljeća koje ničim nije navješćivalo pojavu umjetnika kao što je Josif Aleksandrovič. Na tom tragu Lav Losev, David Šrajer-Petrov i Tomas Venclova Josifa Brodskog iščitavaju iz prostorno-vremenske blizine, Irina Služevska i Georgij Levinton  analiziraju citatno pletivo ruske kulture i autorsku strategiju Brodskog, dok ostali autori (Poluhina, Lukšić, Paunković, Temkina, Šimičević) istražuju pjesnikovu nazočnost u pamćenju suvremenika, u prevodilačkoj djelatnosti, potom u odjecima, u podrobnim bio-bibliografskim ispisima te u kronološkom sažetku života i rada. Jedan od najzanimljivijih priloga u knjizi zacijelo je intervju sa Susan Sontag, intelektualkom koja je bila duboko fascinirana ljudskim i umjetničkim likom Josifa Brodskog.

Sadržaj:

Uvodno slovo (Irena Lukšić)
Lav Losev, Peterburžanin
David Šrajer-Petrov, Josif Barbarossa
Tomas Venclova, «Kenigsberški tekst» ruske književnosti i kenigsberške pjesme Josifa
Brodskog
Irina Služevska, Razgovor sa stanovnikom neba: poetika racionalnog
Georgij Levinton, Od cijelog čovjeka ostaje nam samo dio / govora
Irena Lukšić, Bilješka o Josifu Brodskom, prevoditelju
Valentina Poluhina, Intervju s Alanom Myersom
Valentina Poluhina, Intervju sa Susan Sontag
Zorislav Paunković, Povodom Brodskog
Marina Temkina, Pjesme iz pisama
Greta Šimičević, Josif Brodski: bibliografija pjesnikove nazočnosti u Hrvatskoj
Irena Lukšić, Josif Brodski: Kronologija života i rada.

(Josif Aleksandrovič Brodski rođen je 1940. u Lenjingradu (Sankt Peterburgu). Po završetku osnovne škole promijenio je niz neatraktivnih zanimanja i na kraju se skrasio samo u jednom: pjesničkom. Bio je samouk. U književnosti je debitirao sa čuvenim «naraštajem '56», koji se hrabro upustio u borbu za demokratizaciju sovjetskog društva, bolno izranjavanog staljinizmom. Družio se s Anom Ahmatovom, prevodio poeziju svjetskih klasika (među inima i našega Tina Ujevića), raspačavao stihove u samizdatu, za koje su suvremenici govorili da su genijalni, prkosio društvenim pravilima i 1972. završio u egzilu. U Americi je 70-ih i 80-ih godina postao medijska zvijezda, predavao je rusku književnost na prestižnim sveučilištima, zaslužio najveće društvene počasti i literarne nagrade, od kojih je svakako najvrednija Nobelova (1987). Najpoznatije zbirke pjesama objavio je u dijaspori (Stanica u pustinji /1970/, Dio govora /1977/, Nove stance za Augustu /1983/ i Krajolik s poplavom /1995/). Od esejističkih knjiga na engleskom izdvaja se Manje nego jedinka (1986). Umro je 1996. u New Yorku. U snu.)