Bulevar narodne revolucije

'U jednoj staroj pjesmi Marko Tomaš napisao je da 'život treba provesti kao skitnica' i tako me zarazio svojom poezijom. U svojoj novoj zbirci Bulevar Narodne Revolucije ta 'skitnica' se vratila nazad na početak, u svoj Mostar, prebijen i tužan, ogorčen i bijesan, ali neporažen. Poput boksača koji sjedi u kutu ringa on čeka neustrašivo na još jednu paklenu rundu, iako svjestan da je protivnik jači, veći i zadaje udarce ispod pojasa.

U ovoj zbirci Marko Tomaš nas vodi kroz grad i zemlju koji su njegova kolijevka i njegov grob, otkriva nam svoju dušu, svoje snove, košmare, traume, ljubavi koje su da bi bile istinske morale biti tragične. Izdvojio bih posebice pjesmu Pismo Venjički. Riječ je o vrhunskoj poeziji, klasiku koji bi da je pjesničke pravde morao biti obaveznom lektirom svima, pa i onima što mrze. Osobito njima.'
(Bekim Sejranović)

'Ova otvorena i opora pjesnička knjiga pogazila je i posljednje zasade one nekoć jako popularne dogme Rolanda Barthesa o 'smrti autora', koja se otprilike svodila na tezu da se piscem ne da objasniti djelo. Imajući pak u vidu sve ono čemu smo na ovim prostorima proteklih desetljeća bili izloženi, prihvatiti bezrezervno takvu propoziciju danas bilo bi ravno prihvaćanju tvrdnje da se holokaust ne da objasniti fašizmom. Jest, zvuči pretjerano, ali zapravo i nije, jer ovdje pred sobom imamo poeziju preuzete odgovornosti, onu koja se u sveopćem simulakrumu suvremenog svijeta ne skriva iza takozvane igre označitelja, već se uporno drži stranputica proživljenog života, potvrđujući tako stari J. P. Sartreov uvid da egzistencija uvijek prethodi esenciji. Drugim riječima, ovdje je 'koža na bubnju' – koji itekako udara!'
(Damir Šodan)