Krijesovi

...barem ne za europske čitatelje koji su ga tek otkrivali. Ta je smrt pridonijela mitu da je Carver pisao život sam i istovremeno savršeno čistu umjetnost. A on je zaista pisao samo o onome što je vidio i iskusio, o pijančevanju, usamljenosti, besparici, nerazumijevanju, nestajanju ljubavi, stvorivši jedan osobeni, blagotvorni jezik književnosti kojeg su prepoznali i zavoljeli čitatelji na svim stranama svijeta. Već zbog činjenice da se njegova proza, poezija i eseji susreću na jednom mjestu po prvi puta, Krijesovi (u originalu Fires) imaju posebno mjesto u opusu Raymonda Carvera. U naslovnom eseju, gotovo poetičkom manifestu, svojedobno neprevedenom (!) objavljenom u zagrebačkom književnom časopisu Quorum, Raymond Carver piše da je na njegovu književnost najviše »utjecalo« njegovo dvoje djece u vremenu »bjesomučnog roditeljstva«! Uz to, Krijesovi ruše mnoštvo naraložemh predrasuda o Raymondu Carveru. Recimo, iza njegove lakoće i jednostavnosti stoji velika spisateljska vještina, ali ne i lakoća pisanja već dugogodišnji, a povremeno i sumanuto naporan rad. Krijesovi također čitatelju nude na uvid je li razlika između njegove poezije i proze zaista tako drastična kao što je to kririka dugo tvrdila.