Personae

Ujedno je i medu najkontroverznijima, položaj koji se, osobito nakon njegove smrti 1972., do danas neprekidno polemički preispituje, osporava ili potvrđuje, pri čemu se, začudo, ne ruši njegov postament svojevrsnoga klasika. Sam pak medij poezije tako se stubokom promijenio od njegova doba s obzirom na važnost koju je imao kao promotor ideja da mladi naraštaj danas teško može, u njezinim mnogobrojnim očitovanjima, životno važnima, razumjeti dalekosežnu činjenicu da je njegov stožerni položaj još tada bio podešen za naj-kompleksnije estetske i izvanestetske svrhe, a da se pak, u međuvremenu, gotovo bez otpora, toliko pomakao prema samome rubu civilizacijskih zbivanja te od njegove dojučerašnje društvene prominencije jedva da je ostalo više od puke sjene.

No, unatoč mijenama ukusa i tektonskim poremetnjama u političkome biću zapadnoga svijeta, osobito Sjedinjenih Država nakon sloma SSSR-a i kobnoga Jedanaestoga Rujna, Poundov književni i neknjiževni opus, kao i djelo njegova parnjaka T.S.Eliota, i dalje zadržava status jednoga od ključnih orijentira u okrilju modernizma, i to kao njegovo antimodernističko krilo....