Petak
11.11.2011.

Pucketanja




A+ A-

Pustiti mačku da piše znači ispisati pismo o samom životu, jednim gestom ukinuti opoziciju instinkta i inteligencije, dovesti u pitanje kartezijanstvo. A to je i vrlo eksplicitno naznačena intencija Branislava Oblučara. On time na neki način poništava antropocentričku viziju u kojoj je čovjek svojim intelektom nadmoćan drugim bićima. (Darija Žilić, Riječi)

Odustajanje Branislava Oblučara događa se u Pucketanjima u ime pisanja tekstova, mikro-eseja, kojima putanja reda teksta ide od početka do kraja da bi se zaokružila misao, poentiralo i domislilo čudo jednostavnoga svijeta. Rukopis je to hodanja i gledanja, gdje se početni impuls pronalazi u naizgled bezazlenom događaju (kupnja knjige, šetnja po predgrađu, dobivena pošta). Priča i misao razvijaju se i nadograđuju na iskustva čitanja tekstova drugih, ali to uključivanje na margini ili preko nje samo je obogatilo njegovu strukturu, premrežilo tekst i njegova palimpsestna struktura izaziva ushit i radost čitanja. Stanovita dnevnička forma daje na aktualnosti, kao što niz referenci na druge autore i njihova pisma i iskustva upućuju da srećemo i da čitamo autora itekako upućena u ono što ga okružuje i što je njegov stvarni prostor propitivanja: čitanje i pisanje. (Miroslav Mićanović)

 

POVRATAK NA VRH STRANICE