Autor: Neven Lukačević
Izdavač: Studio TiM, Rijeka
Godina izdanja: 2014
Cijena: 40,00 kn
Broj stranica: 50
Uvez: meki
Prije nego nas nazovete: knjigu možete kupiti u svim bolje opremljenim knjižarama u Hrvatskoj, ali ne i u Booksi! Booksa ne prodaje knjige, izuzev vlastitih izdanja.
Zbirka je to od pet pripovjedaka, tematski okupljenih oko Prvoga svjetskog rata. Uvodna donosi priču o atentatu na cara Franju Josipa u Sarajevu, kojim zapravo rat i započinje. Potom slijedi priča o ljudima koji su, ne svojom voljom, zaglavili u ratnom metežu u kojem svatko 'spašava živu glavu' kako najbolje može. Saznajemo zatim o čemu sve razmišlja i čega se prisjeća vojnik koji broji posljednje minute do izlaska iz rova. Zavirujemo u dirljivo pismo majci talijanskog vojnika s juga kojemu je krajolik Alpa potpuno neprijateljski tako da je i sunce drugačije od onoga mediteranskog. A na kraju sve završava pružanjem ruku njemačkog i francuskog vojnika po objavi o okončanju rata. No, nažalost, znamo da to nije bio kraj. Jer možda su se dva vojnika opet susrela u novom ratu koji je uslijedio nakon svega 23 godine.
Već u samom naslovu ne možemo ne primijetiti suptilnu ironiju, onu istu koju je započeo Miroslav Krleža u svom pripovjednom ciklusu posvećenom bogu Marsu. Čovjek je sveden na 'topovsko meso', a pojam domovine na stroj za masovno ubijanje. Sve je to suprotno od citiranih Horacijevih stihova u naslovu (Dulce et decorum est pro patria mori) – više nije ni časno ni slatko umrijeti za domovinu jer domovina više nije nešto blisko.
Pripovijetke Nevena Lukačevića ocrtavaju pet običnih, svakodnevnih sudbina glavnih junaka zaglavljenih u ratnim okolnostima. U njima se zrcali sva složenost njihovih života što ga je progutala neka velika povijest gonjena potrebom takozvanog višeg smisla. No, na kraju ne možemo a da se ne zapitamo – koji je to smisao?
Kao naslovnica poslužila je originalna tzv. feldpostkarta, koju je odaslao Viktor Blaha, a kojom su vojnici javljali obitelji da su još uvijek živi.
