Gospodar muha

Hvaljen od kritike, prihvaćen od publike, proglašen romanom godine, Goldingov Gospodar muha ni pola stoljeća kasnije, kada doživljava svoju zakasnjelu hrvatsku premijeru nije izgubio ništa na svježini i aktualnosti, naprotiv, upravo je posljednja dekada dvadesetog stoljeća na našim prostorima pokazala koliko je Golding bio u pravu kada je ovim riječima sažeo smisao svog prvijenca:
«Izbor teme je pokušaj da se uđe u trag nedostacima društva slijedeći nedostatke ljudske prirode. Pouka priče je u tome što oblik društvene zajednice nužno mora ovisiti o etičkoj prirodi pojedinca, a ne o etičkoj prirodi političkog sustava, ma koliko ta priroda bila logična ili vrijedna poštovanja. Cijela knjiga je simbolička u svom prikazu, osim spašavanja djece na kraju gdje se pojavljuju odrasli, časni i sposobni odrasli, no u stvarnosti i oni su upleteni u isto zlo kao i simbolički životi djece na otoku. Časnik, koji na kraju prekida potjeru za ljudskom lovinom, odvest će djecu s otoka u bojnom brodu koji će uskoro krenuti u potjeru za neprijateljem na isti neprihvatljiv način kao što su to činila i djeca. A tko će spasiti odrasle i njihov bojni brod?»
Ovo je, naravno, samo ukratko ispričana ideja knjige, no ona je pritom i savršeno složena i prekrasno ispletena paukova mreža što postaje vidljiva tek kad se sagleda pod određenim kutom. Gospodar muha je sve drugo samo ne jednostavna pustolovina skupine djece ostavljene na pustom otoku.
Odluka o objavljivanju prvog hrvatskog izdanja Gospodara muha nobelovca Williama Goldinga u prijevodu i izboru Zlatka Crnkovića s ilustracijom Igora Kordeja nije bila teška, i nakladnik i urednik-prevoditelj i ilustrator su složni u jednom: izvorna snaga ovog literarnog remek-djela ostavlja neizbrisiv trag u svijesti svakog čitatelja.