Petak
11.11.2011.

Izlaz na Jadran - James Bond u Bačkoj




A+ A-

za vrijeme Drugog svjetskog rata. On upozorava na opasnost koja prijeti ako saveznici u borbi protiv okupatora podupru Tita. No ni druga opcija - Draža Mihailović nije ništa bolja, jer osim što je potonji poznat po okrutnosti, i jedan i drugi se pogrešno odnose prema ženama.

To je prizma kroz koju spisateljica u romanu gleda svijet oko sebe pa bismo zbog toga roman mogli svrstati u žensko pismo. Pored ovog drugog, prvi dio naslova Izlaz na Jadran upućuje na izreku poznatog vojvođanskog mađarskog pisca Otta Tolnaija prema kojem se mađarski pisci u Vojvodini od onih u Mađarskoj razlikuju po tome što imaju more. No, u vrijeme pisanja ovog romana nemaju više ni to. Roman se sastoji od mnoštva mozaika, u kojima spisateljica na svoj način traži odgovor na misao jednog drugog mađarskog pisca iz Rumunjske Árona Tamásija, koji doduše u romanu nije spomenut, o tome da smo svi na svijetu zbog toga da bismo negdje u njemu bili kod kuće.

Prisjećajući se događaja iz vlastitog života, života svojih roditelja/rodbine kao i svoje šire okoline, Ildikó Lovas opisuje i nama dobro znano vrijeme socijalizma, pri čemu povremeno i drugi ženski likovi raznih sudbina preuzimaju  ulogu pripovjedačica. Roman nam je zanimljiv i zbog toga što kroz njega dobivamo uvid u prilike za vrijeme raspada Jugoslavije i u rat koji je uslijedio, ali s one strane 'bojišnice', kao i događaje nakon rata. Spisateljica postavlja pitanje osobne odgovornosti za nešto što je učinjeno i u njezino ime, a da ona nije htjela niti je sudjelovala u tome, kao i pitanje identiteta. Najveća odlika romana je upravo u tome da se govoreći o pitanjima mađarske nacionalne manjine u Jugoslaviji pokušava odgovoriti na neka od tih pitanja. Koliko čovjek može utjecati na svoju sudbinu, može li birati svoje mjesto u svijetu, svoj identitet? U tom se propitkivanju i mi možemo naći, jer nismo li svi mi u neku ruku i na neki način manjina koja se u drugom kontekstu ili drugoj situaciji suočava s problemima manjine i većine?
(Franciska Ćurković-Major)

Ildikó Lovas rođena je 1967. u Subotici. Nakon završene gimnazije studirala je mađarski jezik i književnost na Sveučilištu u Novom Sadu. Diplomirala je 1991., nakon čega radi na Novosadskoj televiziji i u dnevnom listu Magyar Szó. Od 1998. glavna je urednica časopisa Üzenet. Od 1987. objavljuje u vojvođanskim i mađarskim časopisima. Prvu zbirku pripovjedaka Kalamáris (Tintarnica) objavila je izdavačka kuća Forum u Novom Sadu 1994. i za nju je dobila nagradu Szirmai Irodalmi Díj. Drugu zbirku iz 1995. pod naslovom A másik történet (Druga priča) objavila je 2000. Slijedi roman Meztelenül a történetben (Gola u priči). Za zbirku pripovjedaka Via del Corso, objavljene u Budimpešti 2001. dobila je nagradu Bodrogvári-díj, a za roman Kijárat az Adriára - James Bond Bácskában (Izlaz na Jadran - James Bond u Bačkoj), objavljen 2005., nagradu Bezerédy-díj. Najnoviji roman Spanyol menyasszony (Španjolska nevjesta) objavljen je 2007. Neke njezine pripovijetke objavljene su u antologijama koje predstavljaju suvremenu mađarsku prozu na srpskom, slovenskom i talijanskom jeziku, a zbirka pripovjedaka Via del Corso izašla je i samostalno na srpskom jeziku. Godine 2005. dobila je nagradu Sziveri János Díj. Prevodi sa srpskog i hrvatskog jezika.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.