Mrtvo more

Roman Mrtvo more brazilskoga pripovjedača Jorgea Ama­da govori o sudbinama siromašnih ribara i moreplovaca u gradu Salvadoru da Bahiji početkom dvadesetoga sto­ljeća, o teškom životu punom patnje i stradanja na moru, ali i o ljubavima, ljubomorama, pričama i legendama ljudi čiju je sudbinu jednom za svagda odredilo more. U svijetu napučenom božanstvima iz narodne predaje i afrobrazilske religije candomblé, junaci Mrtvog mora tru­de se djelovati u skladu sa zakonima prirode i moralnim zakonima zajednice u kojoj hrabrost i odanost predstav­ljaju najviše vrijednosti. Protagonisti romana su Guma i Lívia, mladi par kojem zavidi cijela zajednica: Guma je hrabar i sposoban moreplovac, a Lívia najljepša žena na dokovima. Ali život na moru pun je pogibelji i Lívia je u neprestanom strahu za Gumin život. Riječi stare pjesme govore kako je 'nesretna svaka žena koja pođe za muš­karca s mora'. Ženama mornara suđeno je postati udovi­cama, baš kao što je njihovim supruzima suđeno jednoga dana završiti na dnu mora, gdje ih u zagrljaju čeka božica Iemanjá, majka i ljubavnica svih moreplovaca.

'Roman Mrtvo more zauzima posebno mjesto u stvaralaštvu Jorgea Amada. To je najlirskiji od njegovih romana koji u prvi plan stavlja ljubavnu priču, dok je veličanje prirode neizostavna pozadina koja čini sastavni dio te priče.'
(Ana Maria Machado, iz Pogovora)

'Amado je Charles Dickens 20. stoljeća – majstorski pripovjedač bez premca.'
(Independent)

Jorge Amado(1912. – 2001.), brazilska knji­ževna ikona, u više je navrata nominiran za Nobelovu nagradu. Prvi dio njegova golemog stvaralačkog opusa obilježilo je iskustvo lije­vo orijentiranog intelektualca progonjenog od profašističkog režima koji je zabranjivao i spaljivao njegove knjige. Ipak, Amadova najbolja djela nastala su nakon razočaranja u politiku i odustajanja od političkog angažmana, a najslav­nije su mu knjige romani s regionalnom tema­tikom – Gabriela, klinčić i cimet (Naklada Ljevak, 2013.), Mrtvo more i Gospođa Flor i njezini muževi – u kojima se autor fokusira na ženske likove i slavljenje tradicionalnih običaja i ljepote svoga zavičaja, pri čemu senzualnim, sočnim opisima skandalizira brazilsko društvo 1950-ih godina. Amadove su knjige prevedene na više od 50 je­zika, adaptirane za film, kazalište i televiziju, a nadahnule su i neke škole brazilske sambe.

Riječ je o autoru koji je stvorio niz bezvremen­skih likova koji su postali dijelom brazilske po­pularne kulture. Zbog toga je mozambički pi­sac Mia Couto o njemu rekao: 'Amado nije na­pisao knjige, on je napisao cijelu jednu zemlju.'

Preveo: Dean Trdak