Ničiji sinovi

Kako o svakodnevnim, naizgled običnim, a uistinu egzistencijalnim problemima razmišlja on, a kako ona? I dok on traži utjehu u društvu prijatelja i alkoholu, pokušavajući tako potisnuti ratna sjećanja te zaboraviti činjenicu da je samo pjevač u zboru, a ne umjetnik, i stvara stotine izlika, ona ostaje bez posla, nosi krivnju zbog pobačaja i pred djetetom pokušava održati privid idile, no duboko je nesretna jer se nije ostvarila onako kako je kao perspektivna djevojka iz fine obitelji mogla i trebala.

Ivana Šojat-Kuči u Ničijim sinovima u dvoglasju iz muške i ženske perspektive pokazuje kako se brak u kojem je bilo ljubavi naočigled rasipa te kako krizne situacije, od smrti bližnjih do otkaza, razorno djeluju na ljubav. Ničiji sinovi roman su koji pogađa ravno u središte međuljudskih odnosa, a Ivana Šojat-Kuči napisala je nakon velikoga obiteljskog romana Unterstadt intimnu dramu dvoje ljudi koji se pod pritiskom okoline, ali i vlastitih neostvarenih želja međusobno udaljavaju do potpunog nerazumijevanja.

'Ali Unterstadt je u prvom redu odličan roman, štivo koje na književno uvjerljiv način govori o sudbinama ljudi što su živjeli na 'raskrižju povijesti koja je divljala'. ... Ovo je knjiga po temeljnom ugođaju tamna, teška, opominjuća i optužujuća, jer drukčija i ne može biti. Knjiga koja otrežnjuje.'
(Strahimir Primorac)

'Unterstadt je roman čija autorica vjeruje u pripovijedanje, u međusobni dijalog ukućana, u govor o drugima bez obzira na bolna spajanja proturječnih ideologija u jednom gradu ili jednoj obitelji.'
(Helena Sablić Tomić)

'Kompleksan i brižno ispripovijedan roman ove autorice priča je o četiri generacije žena jedne obitelji njemačkih korijena u Osijeku. Na podlozi povijesti 20. stoljeća i njegovih tragedija odmotava se priča o identitetu i obiteljskim tajnama, sudbini i traumama, obogaćena smislom za detalj i atmosferu, rafiniranim rečenicama i velikom temom svedenom na intimnu priču pojedinaca.'
(Jagna Pogačnik)