Pogranični teritorij

Tonu Onnepalu (1962.) zasluženo drži titulu jednog od najcjenjenijih i najznačajnijih suvremenih estonskih autora. Svoj romaneskni prvijenac Pogranični teritorij (Piiririik) objavio je 1993. godine, pod pseudonimom Emil Tode, izazvavši njime pravu književnu senzaciju u toj maloj baltičkoj zemlji. U međuvremenu je preveden na 15 stranih jezika te je do danas ostao najprevođenije djelo estonske književnosti nakon osamostaljenja.

Ispripovijedan u obliku niza pisama upućenih osobi koja je imenovana kao Angelo, ovaj roman iznosi potresnu ispovijest mladog čovjeka koji je napustio svoju domovinu, zemlju smještenu na istoku Europe, gdje „nižu se siromašne i mračne Države što nemoćno oplakuju vlastitu neostvarenu Povijest", kako bi pronašao sreću „na Zapadu", odnosno u Parizu. No tamo se njegove iluzije uskoro rasplinjuju, jer „sve su se zemlje pretvorile u avetinjske pustinje ruševina kojima stada nomada tumaraju od jednog središta interesa do drugog", a intimna ispovijest o razočarenju postupno prelazi u priču o potrazi za vlastitim identitetom, ali i ispovijed o počinjenom zločinu. Radnja ovog višeslojnog, majstorski napisanog romana, koji krase naglašena poetičnost i atmosferičnost, zalazi tako u teško opipljiv, „pogranični teritorij" stvarnosti i privida, čime značenje ovog pojma nadilazi prvotan semantički okvir jedne konkretne geopolitičke kategorije.