Sarina druga ljubav

Roman Sarina druga ljubav koristi iskustva prethodna dva romana (Pet litara benzina, Vrijeme za ljubav), evocirajući pogdješto i najuspjelije dosege proznoga prvijenca Rad na crno, ali polazi od posve drukčijih premisa. Riječ je o tekstu na izrazito psihološkoj podlozi, iz koje se razvija priča o glavnim likovima i njihovim psihološkim (dis)balansima. Kemal Mujičić Artnam ne zaobilazi osjetljive teme poput žudnje za potomstvom, neuspjelih začeća i 'medicinski potpomognute oplodnje', trudnoće, emocionalnih podvojenosti i seksualne žudnje, polazeći od iznimno osjetljive i često traumatične teme ljubomore kao motivacijskoga okvira unutar kojega se razvija priča. Pred nama je tekst prepun iznenadnih i neočekivanih obrata, kako na razini teme, tako i na razini strukture romana, odnosno njegove, inicijalno prilično jednostavne kompozicije, iz koje se razvija mreža kompleksnih odnosa na relaciji muškarac — žena, sa svim predvidivim i nepredvidivim amplitudama, ali i na relacijama prijateljstva, ratnog drugarstva, ljubavi, smrti i rađanja kao arhetipske žudnje za produžetkom vlastitoga života. U nekoj inicijalnoj projekciji romana čini se kao da on želi odgovoriti na opća pitanja, često posve nerazjašnjive zamke u koje upada pojedinac u svakodnevnom životu: u konačnici pitanja, očekivano, ne dobivaju konačne odgovore, ali se produbljuju upravo onoliko koliko im to stjecaj životnih okolnosti omogućuje. Roman Kemala Mujičića Artnama zagovara, međutim, hrabro suočavanje s egzistencijalnim nedoumicama i to čini s mnogo šarma, duhovitosti i nimalo prigušena erosa.