U krugu

Roman pokriva širok i dubok spektar i u psihološkom i u sociološkom smislu. Glavni junak David pati od amnezije. Oglas objavljen u novinama poziva njegove znance i prijatelje da mu pišu pisma kako bi mu potaknuli sjećanje. Ta pisma čine mrežu tekstova u kojima se Davidova biografija, kao i biografije onih koji mu pišu, ponovo ispisuje i dovodi u pitanje. Pisma su napisana 2006. no usredotočena su uglavnom na prošlost, govoreći o tome što se dogodilo jednoj generaciji Norvežana, o rodnim ulogama i potrazi za identitetom.

Iako se radnja romana odvija tijekom samo nekoliko tjedana, uspijevamo doznati priču o nekoliko generacija na puno elegantniji i ekonomičniji način nego u klasičnim obiteljskim kronikama. Tiller majstorskom vještinom iznosi na površinu mračne sile u ljudskom umu, razotkrivajući napete međuljudske odnose. Radnja se kreće između opisa sadašnjosti i dnevničkih sjećanja na razdoblje 1970-ih i 1980-ih u kojima se opisuje Davidov život – no naratori prije svega opisuju sebe i sjećanja na vlastite frustracije i bijes, na neispunjena očekivanja, na obiteljske sukobe i razočaranja, na gorke nesporazume između očeva i sinova i na bračne inkompatibilnosti. Tiller ima oštro oko za nepisana pravila male usko povezane norveške zajednice, gdje je rodna diskriminacija na početku 20. stoljeća još živa i gdje ispod površine cvjeta mačo kultura. Kritičari ovaj višestruko nagrađivani roman (osvojio je, između ostaloga, nagradu Brageprisen, Nagradu norveške književne kritike i Nagradu EU za književnost) proglašavaju remek-djelom napisanim vrlo inteligentno, s ibsenovskom virtuoznošću.

S norveškog preveo Munib Delalić.