Visibabe

Visibaba:
1. Ranocvatuća lukovičasta proljetnica bijelog obješenog cvijeta.
2. Moskovski sleng. Tijelo mrtvaca, zakopano ili sakriveno pod snijegom, koje biva pronađeno tek nakon topljenja snježnog pokrova.

Debitantski roman A.D. Millera, bivšeg ruskog dopisnika za The Economist, objavljen je u dvadesetak zemalja. Nominacija za nagradu Man Booker 2011. donijela mu je planetarnu popularnost. Žanrovski najbliže psihološkoj drami, Visibabe izvrsno prenose mnoštvo elemenata koji ovaj roman čine pravim remek-djelom. Ledena atmosfera ruske zime sa svakom okrenutom stranicom prerasta u nešto puno složenije i mračnije: priču o erotskoj opsjednutosti, samozavaravanju i moralnom slobodnom padu.

Protagonist, Nick Platt engleski je odvjetnik s prebivalištem u Moskvi tijekom divljeg procvata trgovine naftom. Neobičan susret u podzemnoj željeznici promijenit će smjer njegova života i karijere. Ono što se činilo kao ljubav na prvi pogled otvorit će vrata događajima koje Nick nije mogao ni naslutiti. Englez u Rusiji sasvim će izgubiti korijene prihvaćajući nova pravila igre i oboljeti od sindroma dugogodišnjeg iseljenika koji više ne može zamisliti život bez snijega, dača i pijanih armenskih taksista – kao da čovjek može jednostavno zakopati ono što je bio i zaboraviti na to, kao da njegova prošlost pripada nekom drugom.

Svatko tko je proveo neko vrijeme u Moskvi odmah će prepoznati dekadenciju koja je u isto vrijeme sramotna i neodoljivo privlačna, a svakom tko nikada nije bio tamo, Visibabe će baciti mamac, unatoč svim zastrašujućim detaljima. Ovaj roman vonja na jeftini benzin, požudu, raspadajuća trupla, skupi pjenušac, izdaju, korupciju i skupa odijela…

S engleskog prevela Sandra Nikoletić.