Voda

U središtu je zanimanja cijelog djela tradicionalna simbolika vode kao izvora života, sredstva očišćenja i središta obnavljanja, popraćena suvremenim reminiscencijama o gotovo čudesnim svojstvima vode kao kemijskog spoja koji omogućuje život na Zemlji, ali i svojevrsnom varijantom mitske zamisli o "četvrtom elementu" koji sve ujedinjuje. Priča se razvija tradicionalnom naracijom s dijalozima, opisima i komentarima o bajkovitom svijetu kakav donekle podsjeća na bajke njemačke romantike, ali i suvremene nacrte imaginarnog svijeta modernističke fantastike. Autorica uspijeva ocrtati likove, zanimljivo isprepleće stil bajke s mogućim alegorijskim primislima o ljudskoj žeđi kao zamjeni spoznaje, o besmislenosti natjecanja i o nestvarnosti utopije. Završetak je tradicionalan, pa omogućuje i razumijevanje u dimenziji odrastanja kao procesa koji vodi do sreće u spoznaji mogućeg zadovoljstva svagdašnjicom kakva sadrži i neotkrivene estetske vrijednosti.