Wales, pola velški

Ostaje neodgovorenim–ima li i nečega izvan zemljopisa što ih ujedinjuje? Postoji li zajednički teren koji možemo pokazati i reći da u književnosti barem to znači biti danas Velšaninom? Sad, i da i ne, što nije nikakvo iznenađenje, u ovim pričama svakako postoje zajedničke teme. Naravno – izmještenost, iskorijenjenost, pripadnost, nepripadnost, skrivena povijest, odrastanje, krumpirići i ocat – jesu teme koje živimo svi po cijelom zapadnom svijetu, ne samo u Walesu. Ali one su, mislim, ovdje viđene iz posebnog kuta, smještene u naročita mjesta i prelamaju se kroz naročitu povijest i time zadobivaju naročito gledište, ono koje je tek malčice, ako pogledate zemljovid Britanije, lijevo od sredine. Jesu li ove priče iz Walesa iz našeg svijeta? Sad, pola i pola, rekao bih. Iz Walesa, napola velške.