Kraj autoriteta

Slabljenje utjecaja škole, porast individualizma, sve problematičnija iskustva roditeljstva – nikad modeli prema kojima odrasli obavljaju svoju odgovornu zadaću spram djece nisu bili zagonetniji. Jesu li oblici moći koji su bili na djelu u tradicionalnim društvima i temeljili se na modusu autoriteta (odgojnog, ali i političkog, pravnog, medicinskog) spojivi s logikom demokracije?
Ako se autoritetu pripisuje neka tajanstvena dimenzija koja ga čini nespornim, nije li kriza autoriteta ponajprije prisutna u društvima koja smatraju da nijedna vlast nije legitimna ako je nisu odobrili oni nad kojima se obnaša? Začuđuje da naše društvo do danas nije izvuklo sve zaključke iz temeljnog demokratskog uvjerenja i upravo takav korak  predstavlja njihov najsmjeliji izazov.
Između ponovljenih zahtjeva u vezi s jednostavnim iskazivanjem i obnavljanjem autoriteta i neograničenih potvrda najspontanijih oblika slobode, knjiga čitatelju pokušava ponuditi nov i originalan pristup: ne navode li nas naime pitanja koja danas muče obitelj, školstvo i općenito sva područja moći na ponovno promišljanje samih ishodišta vlasti i na njezino uspostavljanje na novim temeljima?

Alain Renaut, francuski filozof rođen 1948., bivši polaznik Ecole Normal Supérieure, profesor filozofije politike i etike na Sveučilištu Sorbonne, bavi se globalnim pitanjima prava i ljudskog razvoja. Objavio je dvadesetak djela iz tih područja, poput Povijesti političke filozofije u pet svezaka (Histoire de la philosophie politique, 1999.), Jednakost i diskriminacije (Egalité et discriminations, 2007.) i Humanizam raznolikosti (Un humanisme de la diversité, 2009.). Otprve heideggerovskog usmjerenja, potkraj 1970. počinje se baviti filozofijom morala i politike, a na praktičnom području pitanjima liberalnog socijalizma. U novijim se istraživanjima bavi pitanjima primijenjene filozofije politike, etičkim i političkim pitanjima raznolikosti te mogućnostima uspostavljanja pravednijih odnosa u svijetu.

S francuskoga prevela Gordana V. Popović.