Petak
11.11.2011.

Pisati mlijekom




A+ A-

Darija Žilić sustavno proučava i piše o suvremenom pjesništvu. Uz to, bavi se i feminističkom kritikom koja je, kako kaže, sasvim legitiman pristup književnom tekstu koji joj je pomogao da pronađe neki svoj teorijski 'pogled' koji naziva antropološkim, nekad čak i psihoanalitičkim.

"Bilo da u svojim ogledima, kritikama i esejima piše o problematici tijela i potiskivanju žudnje čiju energiju sublimacije, po inerciji kulture, priskrbljuje licemjerje institucionalne religije, kao i istinska osobna zadubljenost u njezine dogme, ili pak osobnom čežnjom za zabranom kao egzistencijalnim opravdavanjem i dozvolom za neodlučnost (D. Jagić), ili se naoko zaigrano bavi narcističkim subjektom attention seekera (S. Rojc) čiji se eksibicionizam mimikrira u ironiziranje serijskih monogamija femino-mediteranizma... bilo da teorijska ishodišta za vlastite opservacije nalazi u djelima Sigmunda Freuda, Jacquesa Lacana, Nancy, Fraser, Judith Butler... Dariju Žilić resi kvaliteta rijetka u generaciji/generacijama koje će, ili isprazniti prostor kritike, ili će je se, svjesnim naporom neobaziranja na tekst o kojemu pišu, naprosto odbaciti. Ta kvaliteta njezina je autorska osobnost." (iz pogovora Nikole Petkovića)

POVRATAK NA VRH STRANICE