Posljednja volja Vesne Parun

Za svoju knjigu Posljednja volja Vesne Parun zagrebački novinar i publicist Denis Derk kaže da je nastala 'iz dva rukavca'. Prvi je proizašao iz želje velike pjesnikinje da s njim kao urednikom objavi antologiju nesretnih hrvatskih književnih sudbina (nakanu je onemogućila njezina smrt); drugi je potaknut njegovom potrebom da 'skicira' posljednjih dvadesetak godina života i umjetničkog djelovanja Vesne Parun – vrijeme kad je stekla veliko povjerenje u mladog novinara i kad joj je on pomagao u mnogim praktičnim poslovima. Okupio je oko tih dviju jezgri raznorodnu građu: intervjue (objavljene i neobjavljene), opsežan materijal snimljen na diktafon, Vesnina rukom pisana zapažanja o starim hrvatskim piscima, ali i o sebi i svojim suvremenicima, dokumente o njezinu odnosu prema različitim kulturnim i društvenim institucijama, o mučnim bolesničkim danima potkraj života, zatim vlastite tekstove o njezinim putovanjima, predstavljanjima knjiga, novim izdanjima i pretiscima starijih djela. Tako je na jednome mjestu publicirao vrijednu građu koja će biti zanimljiva ne samo budućim istraživačima života i stvaralaštva Vesne Parun nego i širokom krugu čitatelja. Posebna je vrijednost ove knjige što to gradivo javnosti čini dostupnim već sada, za razliku od arhiviranoga materijala.

Pjesnikinjina pokretna ostavština otpremljena je naime u ožujku ove (2012.) godine iz lječilišta u Stubičkim Toplicama u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu; a još prije toga Hrvatski državni arhiv otkupio je gradivo iz njezine ostavštine koje je ispunilo gotovo pedeset arhivskih kutija. No tu građu moći će koristiti samo znanstvenici, i to prema dosta restriktivnim zakonskim odredbama. Zahvaljujući Derkovu izoštrenu novinarskom nervu i vrsnu publicističkom stilu koji poštuje činjenice, ali ih nikad ne ostavlja suhoparnima, pred čitateljima se pojedini detalji života i rada Vesne Parun u razdoblju od 1991. do njezine smrti 2010. godine otkrivaju znatno prije nego da smo morali čekati otvaranje arhiva.