Preživljavati usprkos

Preživljavati usprkos je zbornik radova objavljen povodom stote obljetnice rođenja Ivana Supeka, filozofa, znanstvenika, književnika i ponad svega humanista. Osim radova deset autora, zbornik sadrži i opsežan razgovor vođen sa Supekom nedugo prije njegove smrti, a koji se sada prvi puta objavljuje u knjizi. Premda je od tog razgovora prošlo više godina, misao Ivana Supeka je i dalje aktualna, možda i više nego u doba kad je razgovor održan.

Autori zbornika su: Nikola Biliškov (ujedno i urednik), Saša Blagus, Dijana Ćurković, Srđan Gavrilović, Hajrudin Hromadžić, Višnja Jankov, Goran Jeras, Marina Kelava, Tomislav Tomašević i Ivana Zagorac.

Zbornik Preživljavati usprkos posvećen je velikom hrvatskom fizičaru, filozofu i humanistu Ivanu Supeku. Osim što je 2015. stota obljetnica njegova rođenja, povod je prvenstveno Supekova misao, kao i njegovo djelovanje, koje u trenutnim društvenim i kulturnim prilikama iznova postaje aktualno i važno. Stoga je zbornik zamišljen kao ekstrapolacija njegove misli kroz autorska propitivanja suvremenih trendova.

Polazna je teza da je obnova humanizma zapravo i obnova kulture u njenom najširem smislu, onome što Supek naziva trinitas znanosti, umjetnosti i filozofije. Zato društvo, stremi li stvaranju čovjeka, kao idealiziranog nadindividualnog subjekta, ne smije pristajati ni na kakav redukcionizam ni jednog aspekta kulture, kao ni na raskidanje sinergističkih veza među različitim poljima. Upravo suprotno - jedan od osnovnih zadataka treba biti obnova i jačanje tih veza te stvaranje novih putova.

Ivan Supek zaključuje razgovor kojim se otvara ovaj zbornik riječima: 'Mi smo sanjali jedan bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma. Pokušali smo to ostvariti, ali nismo uspjeli. Zato je čitav moj život, više ili manje, jedan promašaj. Ali vi mladi, ako ste sve te ideje prihvatili, morate ih provesti. Mi smo izgubili rat.'

Te riječi zvuče kao krik u magli u društvu koje se više boji staračkih bora nego li vlastitog licemjerja, u društvu koje se više boji izlaska iz mode nego li podbačaja vlastitog proklamiranog normativa humanosti, u društvu u kojem se znanost i umjetnost obznanjuju javnom mnijenju naslovima što ne promoviraju iskonske vrijednosti, nego tek tržišnu isplativost. Možemo li se u takvom svijetu čuditi što su se humanisti poput Supeka, unatoč svim osobnim i profesionalnim dosezima u svom životu, osjećali i osjećaju se gubitnicima? Iznenađuje li nas što dobar dio stvaralaca s gnušanjem gleda na ono što se naziva stvaralaštvom? Ima li u takvom svijetu, dirigiranom tržišno-korporativnom logikom, i dalje mjesta za kritičko promišljanje znanosti i umjetnosti kroz filozofiju? Ima li u takvom svijetu mjesta za drukčije mišljenje ili je sve prepušteno utapanju u neoliberalni fundamentalizam? Smatramo da se moramo čuditi i da moramo stajati iznenađeni pred navedenim i mnogim drugim pojavama, koje nam se nameću kao 'normalne' i 'same po sebi razumljive'.

Kritičko promišljanje ljudskog djelovanja na svim poljima, poteklo iz tog čuđenja i iznenađenja, nameće se kao moralni imperativ, kao temelj za obnovu humanizma. Zato predajemo javnosti ovaj poziv na akciju kao dokaz opstajanja čovjeka, usprkos!