Proces mirne reintegracije hrvatskog podunavlja

Nakon uspješnih vojnih operacija 'Bljesak' i 'Oluja', Hrvatska je prihvatila mirovni plan i proces mirne reintegracije preostalog okupiranog područja, Hrvatskog Podunavlja. Reintegracija okupiranih područja u sastav Republike Hrvatske pod ingerencijom Ujedinjenih naroda (UN) dobila je novo značenje u ključnim političkim pregovorima u Daytonu krajem 1995., budući da je ishod mirovnog procesa na području Hrvatskog Podunavlja bio osnova za mir i političku stabilnost na širem području ovog dijela Europe. Unatoč spremnosti da se okupirani dio istočne Slavonije i Vukovar, kao simbol obrane i stradanja Hrvatske u Domovinskom ratu, vrate vojnim putem, vodstvo Republike Hrvatske odlučilo je pregovarati s pobunjenim Srbima.

Hrvatske vlasti i vodstvo Srba potpisali su Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu (Erdutski sporazum) 12. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu. Sporazum je omogućio uspostavu stabilnosti na području koje je bilo uništeno ratnim razaranjima te opterećeno ljudskim stradanjima i migracijama. Njime je omogućena reintegracija područja i stanovništva, uspostava mira i povratak hrvatske vlasti na hrvatskom državnom teritoriju bez novih vojnih operacija, i ono što je najvažnije, bez novih žrtava. Proces mirne reintegracije tijekom svoga trajanja od dvije godine, osim uspješne provedbe, suočio je sudionike toga procesa s nizom poteškoća i problema koji su se očitovali kroz posljedice ratnih stradanja, kao i prihvaćanje činjenice o slomu političke ideologije koja je zastupala ideju života svih Srba u jednoj državi. Usprkos tome, uspjeh mirovne misije postignut je dobro osmišljenim diplomatskim potezima hrvatske vlasti u okvirima svjetskih institucija Ujedinjenih naroda i Europske unije te kooperativnim djelovanjem na terenu između hrvatskih vlasti, dijela lokalne srpske zajednice i Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda. Reintegracija Hrvatskog Podunavlja provedena je kroz mirovnu misiju UN-a, koja predstavlja jedinu uspješnu UN-ovu misiju i Hrvatsku kao rijetku državu koja je nakon uspješnih vojnih operacija završila rat mirnim putem.

Ova knjiga daje prikaz složenih političkih, međunarodnih i društvenih procesa koji su obilježili proces mirne reintegracije. Valorizacija toga važnog procesa, koji i danas određuje političke i društvene odnose na navedenom prostoru, izrađena je na osnovi dostupnog gradiva. Nadam se da će ova knjiga poslužiti i kao relevantan izvor za neka daljnja znanstvena istraživanja u nadolazećem razdoblju kada i pitanje dostupnosti arhivskog gradiva istraživačima možda bude prihvatljivije riješeno.