Sedma republika-pop kultura u jugoslavenskom raspadu

Knjiga daje kratku povijest pop kulture u posljednjih tridesetak godina na prostoru bivše Jugoslavije i analizu mehanizama koji su tu kulturu pretvorili u sluškinju kriminalne politike i političkoga kriminala. Ovo je i komparatistička studija mentaliteta 'najboljih neprijatelja' iz bivše države.

Jesu li Thompson i Ceca Romeo i Julija mitološkog Balkana? Kako je Joško Čagalj nadmašio Beatlese? Zašto Hrvatska ima fašistički rock? Rock kritičar, pisac i glazbenik Ante Perković u svojoj knjizi Sedma republika - pop kultura u jugoslavenskom raspadu, kako navodi Novi list, postavlja nove standarde u promišljanju popularne kulture, tumačeći je ne kao naivnu i jeftinu zabavu, nego kao konstitutivni sastojak procesa koji su rezultirali ratom i razaranjima devedesetih.

Jugoslaviju su združili i rasturili ratovi. Poslije tako gadnih prekida nije neobično da u sjeni ostanu i dobre stvari stvorene u zajednici. Ali, ovo o čemu pišem, ovaj zamišljeni prostor duha omeđen muzikom, s Jugoslavijom ima samo geografske veze. On bi postojao i da se 1918. guske iz Zagreba nisu zaputile na istok, u maglu.

Veliki gradovi prirodno utječu jedan na drugog, njihove sile se sudaraju, a dodir kulturalno različitih, jezikom povezanih metropola koje svaka na svoj način pate od kompleksa palanke rijedak je i dragocjen. I morao je kreirati nešto dobro. Primitivizam je oduvijek imao dobro razrađene komunikacijske kanale na ovim prostorima, ta je sirova estetika stvorila onaj stereotipni Balkan pun strasti, gdje se guši zagrljajem, pljačka zbog ponosa i ubija iz ljubavi... (Ante Perković, Novi list)