Četvrtak
26.07.2012.

Criticize this: 'Poslije Hamleta'




Extra_large_kazaliste
A+ A-

FARMACEUTSKA pH-ANTOLOGIJA
Poslije Hamleta: izbor iz novije crnogorske drame (Matica hrvatska — Ogranak Dubrovnik; Gradska biblioteka i čitaonica, Kotor; Dubrovačke knjižnice, Dubrovnik; NVO Prostory, Podgorica, 2011)

Ova publikacija izrađena je uz podršku Evropske unije. Sadržaj publikacije isključiva je odgovornost Dubrovačkih knjižnica Dubrovnik, Gradske biblioteke i čitaonice Kotor, Matice hrvatske — Ogranak Dubrovnik i NVO-a Prostory, i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Evropske unije.

Projekat Dubrovnik i Kotor — Gradovi i knjige finansira Evropska unija, a ostvaruju ga Dubrovačke knjižnice Dubrovnik, Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, Matica hrvatska — Ogranak Dubrovnik i NVO Prostory. Prije upotrebe ove publikacije, pažljivo pročitajte uputstvo. Za sve obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama, upitajte svoga liječnika ili ljekarnika.

Ili Ljubomira Đurkovića, koji se — osim kao jedan od autora zastupljenih u antologiji novije crnogorske drame Poslije Hamleta, i osim kao član redakcije koja je birala tekstove za ovu antologiju — pojavljuje i kao autor njezinoga predgovora. Ili uputstva, da se zadržim u toj farmaceutskoj metafori. A u tom uputstvu, farmaceutski su 'precizno dozirane' povijesne veze crnogorske s hrvatskom dramskom književnošću. Reći će to i sam Đurković, posuđujući tu frazu od Carvera, kao da i jeste riječ o nekakvoj kemijskoj reakciji: "đe se voda spaja s drugom vodom" (str. 8). Nakon toga, farmaceutski selektivnoga, historijskog pregleda crnogorsko-hrvatskih dramskih veza, skoro pa smo i ubijeđeni kako su crnogorsko i hrvatsko kazalište nerazdvojni, po principu spojenih posuda.

Iako će Đurković istaći kako crnogorske drame, u biti, niti nema, jer čitava produkcija tekstova za kazalište u Crnoj Gori u posljednjih tisuću godina broji tek nešto više od stotinu jedinica (skoro koliko i "dramskih tekstova koji, recimo, prośečno godišnje stigne na konkurs za savremenu domaću dramu u Sloveniji"; str. 14): — "Crnogorci su epski narod", kako je to "ljepše i sažetije", veli Đurković (str. 15), rekao Lalić jednom (a Slovenci su onda, može biti, 'dramski narod', ali to bi tek trebao netko tako lijepo i sažeto reći). I iako će, mada u jednoj rečenici i tek uzgred, pomenuti i crnogorske dramske autore u "srpskoj književnoj sredini" — između ostalih, Bulatovića, Pekića i dr. - valjda kao kontraindikaciju ili kao kakvu nuspojavu.

Antologiju novije crnogorske drame čine tekstovi Miodraga Karadžića (Jesi li ti doš’o da me vidiš, 1987), zatim Igora Bojovića (Izvanjac, 1998), Radmile Vojvodić (Montenegrini, 1998), samoga Ljubomira Đurkovića (Otpad, 2003), te Željka Stanjevića (Sanjivi nagon, 2008) i Nataše Nelević (Jaja, ženski polilog, 2010). Da je izbor vrlo heterogen, uočava se već i prvim pogledom na vrijeme nastanka tekstova: ono obuhvaća period od čitave dvadeset i tri godine. Heterogena su i njihova žanrovska usmjerenja: od komedije, preko povijesnih do angažiranih i socijalnih komada. I poetike, i forme i tehnike: od klasičnoga do postmodernoga dramskog teksta, u velikoj su mjeri heterogene.

Ipak, sve se drame u ovome izboru bave jednom zajedničkom stvari — crnogorskim društvom i identitetom; makar na različite načine. Karadžićeva 'bolna komedija' tematizira sukob dviju crnogorskih obitelji u periodu Informbiroa u SFRJ. Bojovićev tekst pak promišlja crnogorski nacionalni identitet u vremenu njegovoga ranog formiranja pod vladikom Petrom I Petrovićem Njegošem. Drama Radmile Vojvodić govori o crnogorskom egzilu i identitetu u vrijeme ujedinjenja poslije I svj. rata. Đurkovićeva je drama o dezerterstvu i o podršci režimu tijekom intervencije NATO-a 1999. godine, Stanjevićeva o početku raspada SFRJ, dok drama Nataše Nelević promišlja rodnu tematiku i ženske identitete.

Umjetničke kvalitete nijednome od tekstova u izboru ne manjka pretjerano; a o tome svjedoče i njihova dosta uspješna izvođenja u crnogorskim kazalištima. Gotovo svi su autori i autorice u ovoj antologiji afirmirani u Crnoj Gori i šire (dakako, uzevši u obzir generacijske razlike — Karadžić jest kao komediograf na prostoru Jugoslavije i najafirmiraniji od autora i autorica u ovome izboru jer i generacijski daleko prednjači; dok recimo Nataša Nelević pak, kao najmlađa autorica ovdje, tek stiče priznanje). U svakom slučaju, za izbor tekstova u ovoj antologiji svakako se može kazati kako je reprezentativan za crnogorsku dramsku produkciju i, naročito, recepciju.

Idejni je izbor tekstova za ovu antologiju opravdan, dakle, u kontekstu u kojem je ona i objavljena. Sukladno uputstvu s početka, antologija Poslije Hamleta tiskana je kao lijek za crnogorske devedesete. Otuda i političke teme kao (jedini!) vezivni čimbenik sviju tekstova u toj antologiji. Otuda i njihova tako pozitivna recepcija u suvremenoj, liberalnoj Crnoj Gori; i otuda i ova antologija, s onako pažljivo 'doziranim' predgovorom: Hrvatskoj u iskupljenje, na peškeš. Jer je Crna Gora Dubrovniku ostala dužna ujesen 1991. (str. 11—13), kako bi danas, dva desetljeća kasnije, "umjesto sa oružjem prelazili granice s knjigama u rukama" (str. 13).

Valjda je 'prelaženje granice' krajnji europski civilizacijski domet. Nastranu to što te granice ovdje ranije nije uopće niti bilo; ni prema Dubrovniku i Zagrebu, niti prema Sarajevu, Beogradu, Novome Sadu, Prištini; pa se nije niti imalo što 'prelaziti' i prevazilaziti. A možda nepostojanje granica nije bilo dovoljno civilizacijsko, koliko je njihovo 'prelaženje'. Možda se njih i moralo izmisliti kako bi se uopće moglo što danas, tako civilizacijski, prevazilaziti. S punim odricanjem od odgovornosti, dakako.

Za sve obavijesti, upitajte svoga farmaceuta.

Piše: Gjorgje Bozhoviq
Foto: teejayfaust (flickr)

***

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije.

Tekst je financiran sredstvima Europske komisije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora teksta i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.