Dr. Ostojić: bohemska hrabalovština

Čitanje bez kreme zaštitnog faktora većeg od 35 može završiti u boljem slučaju sunčanicom, a u gorem infarktom.

Large_413

PITANJE

Dobar dan, doktore!

Ja sam Ðuro. Vis–a–vis, kao potomak habsburške loze, iznimno sam iziritiran neprijaznim stavom zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj – otkako je nastupila kriza s monarhijama i otkako su Habsburzi otišli odavde, otišlo je sve kvragu. Moj šukundjed je bio vrtlar Marije Terezije Habsburške i obljubio je kraljicu tako da se nakon devet mjeseci rodio mali 'princ'. Od mog rođenja me kojekakvi seljaci pitaju za dokaz da sam potekao od Habsburga – o tempora! S vrtlarima su se kraljice seksale de facto, a neka povjesničari radije upru mozak i dokažu da je kraljicu plodio namontirani muž koji valjda nije znao ni otkopčati Schlitz na svojim rojalnim hlačama.

Ergo, obraćam vam se zbog silnog literarnog problema. Naime, povrijedio sam se tokom provođenja svoje kraljevske dokolice uz Hrabalovu knjigu Dvorio sam engleskog kralja. Uvijek volim čitati o pravim slugama koji su služili najviše ljude. Od malena su mi ti priprosti pučani bili slabost i nadao sam se nekakvom stražnjem pasažu u njihov kreposni život. A kad ono – uzburkaše mi se kraljevska krv!

Nota bene, Hrabal je napisao knjigu o nekom Picksiebneru koji je jedino dvorio onog maratonca Haile Selasija, a njegov poznanik natkonobar je dvorio engleskog kralja. Skoro svi likovi u knjizi su opsjednuti isključivo seksom i novčanicama (što je dovoljno de-gu-te i de-go-lais per se), a ono gdje sam se posebno uzjogunio je točka gdje taj dvoritelj engleskog kralja točno prokazuje sve osobine, podrijetlo i navike ljudi koje služi. Mementamus, moja plava krv je iznimno osjetljiva na takve fanebulozne ideje. Da me takav prostak, kojem je jedina bit u životu služiti, ševiti i trošiti, može točno prosuditi i pogoditi kakve sam duše? Da živim svoj svakodnevni život, a da me cijelo vrijeme promatra, prosuđuje i, mes que un Katastrofen, RAZUMIJE neki takav prostak? To je, um Gottes Will, previše za mene!

Ceterum, otkad sam pročitao tu knjigu, nalazim se u predinfarktnom stanju. Ne mogu se ustati iz kreveta, a moram moliti te crve da mi donose hranu, piće i kahlicu. I kad dođu, vidim kako me promatraju i prosuđuju, ta prokleta služinčad. Doktore, dajem vam pro duce neizmjernu privilegiju da me i vi stoga promotrite i prosudite kako da se riješim te bohemske hrabalovštine iz glave.

Kraljevskom milošću,
Ðuro von Habsburg

ODGOVOR

Plemeniti Ðuro!

Za početak bih nepristojno iskoristio priliku da se ispričam brojnim pacijentima na odsustvu. Naime, suprotno govorkanjima zlobnih jezika, nisam produžio svoj godišnji odmor već sam se zaputio u S.A.D. na misiju spašavanja Navajo Indijanaca koji su se dočepali knjige 'vatrenog trostiha' (t.j. haiku poezije) i pročitali je naiskap. Iz boravka u rezervatu sam se vratio zadovoljan, kulturno ispunjen, ali i dalje odan tekovinama zapadne znanosti i medicine.

Vratimo se na vaš slučaj. U ovo ljetno doba valja napomenuti da, dok brojni Česi nemarno plivaju otvorenim Jadranskim morem ili se s neprikladnom opremom penju na Velebit, brojni hrvatski čitatelji se potpuno nespremni prepuštaju čitanju opasne češke književnosti. Sam Hrabal napominje kako je napisao navedeni roman pod jarkim suncem što je uzrokovalo ozbiljno zagrijavanje pisaće mašine i papira na kojem se tekst nalazio. Čitanje bez kreme zaštitnog faktora većeg od 35 može završiti u boljem slučaju sunčanicom, a u gorem slučaju čak i opeklinama prvog stupnja. Srećom, plemeniti Ðuro, vi ipak nećete završiti u crnoj kronici praških žurnala!

Osim prolazne sunčanice, čini se da ste skloni i postkolonijalnoj gripi. Naime, nakon kraha imperijalizma bivši kolonizatori su se morali suočiti s činjenicom da građani njihovih bivših kolonija posjeduju um i vlastito znanje koje im je nekako promaklo. Ta bolna spoznaja uzrokovala je nebrojene mučnine i infarkte u europskim zemljama, a isti simptomi su zahvatili i vas koji ste većinu građana vidjeli kao sluge bez mozga.

Zdravstveni problem gledanja svojih slugu kako vas kritički promatraju može se riješiti prilično jednostavno – uvijek im dajte neki posao tako da ne stignu razmišljati. Razbijajte namještaj, zatražite losos kojeg se ne može nabaviti u lokalnom Konzumu ili im naredite da pročitaju kompletnu bibliografiju Homija Bhabhe. I ubuduće se klonite sunca i bilo kakve knjige.

Dr. Ostojić

19.08.2011