Dr. Ostojić: Derrida

Ines se u zao čas uhvatila čitanja Derride i - hop! - ode ontološki oslonac. I kako se to prezime uopće deklinira, doktore?

Large_257

PITANJE

Poštovani doktore!

Nemojte shvatiti ovo pismo kao običan znak čije je značenje određeno vremenskim kontekstom. Shvatite ga kao autentični, realni vapaj za pomoći.

Tako je, doktore, čitala sam Derrid(â)u i trebam pomoć. Zovem se Ines i baš u trenutku kada sam bila pod utjecajem određenih privatnih problema, imala sam tu lošu sreću da naletim na tekst Jacquesa Derrid(â)e. Nerazumljivost tog teksta, koje je opstojalo kao pošteno upozorenje na sadržaj te nakupine slova, nije me zaustavila. Pročitala sam tekst te ga shodno tome i protumačila i od onda, doktore, moj vokabular je zašao u nove sfere iskazivanja, a ja, doktore, ja sam luda i ne znam što hoću.

Ne znam što hoću. Ne znam gdje idem. Krenem, pa se zaustavim. Ne znam ni hodati i spotičem se. Zaustim da kažem nešto, pa ušutim prije nego progovorim (što bi impliciralo da ne ušutim nego da naprosto nastavim šutjeti). Ne mogu se oteti dojmu da zbog Derrid(â)e razmišljam odviše, a htjela bih se oteti ne samo tom suvišnom razmišljanju nego i navedenom dojmu da razmišljam suviše.

Kako, doktore? Gdje da nađem ontološki oslonac? Sve propitujem. Propitujem pitanja transcendencije pa se pitam - postoji li intracendencija, paracendencija i cendencija kao takva? Gdje se nalazi središte moje perspektive i je li prostorno pošteno nazvati to 'središtem'? Sve me to muči i ne želim toliko odgovor na pitanje koliko se ne želim pitati tolika pitanja. Želim relativizirati Derrid(â)in tekst - želim odbaciti njegov označitelj, zaboraviti na njegovo označeno (ako postoji, takvo raspršeno kakvo je). Naposljetku, želim deklinirati ime 'Derridâ' ovako: Derridâ, Derride, Derridi, Derridu, oj ej Derrido! Itd. Razumijete me, doktore? Jer razumijevanje je nužno da bi uspostavili komunikaciju koja mi je potrebna. Help meeeee!!!

Ines

ODGOVOR

Poštovana Ines!

Patite od simptoma ozbiljne viroze uzrokovane virusom poststrukturalizma, virusa koji se često širi paralelno sa svinjskom gripom. Derridâ je zaista akademski autor od kojeg mnogi strahuju, malo tko se među medicinskom elitom usudi i nepravilno deklinirati njegovo ime, kamoli nešto jače dirnuti u njegov filozofski opus. Ne može se ni kriviti doktore - Derridâ je veoma zarazan autor i duži boravak u njegovom diskursu zahtijeva višetjednu karantenu. Prije nekoliko godina je zabilježen slučaj jednog luđaka koji je ušao u puni tramvaj i počeo čitati Derridin tekst. Srećom, ubrzo je onesposobljen i uhapšen, zahvaljujući hitroj reakciji naše policije.

Što se tiče samog Derride, on djeluje kao znatno neozbiljniji momak nego što se to drži - ključna dva pitanja njegovog teorijskog rada su: što svi ti autori teksta briju? I drugo: što ja brijem? Svjestan da je svaki tekst nužno podložan bezbrojnim interpretacijama, Derridâ je rekao 'kad je bal, nek je - bal' i pisao je komplicirane tekstove koji su u potpunosti jasni tek Ševi, Lakiju i stručnom timu iz emisije Nightmare stage. Ines, nemojte pasti na njegovu provokaciju - on Vas tim kompleksnim tekstovima samo provocira! Ili, kako bi on rekao, dekonstruira.

Terapija koju Vam predlažem je trotjedno gledanje svih američkih humorističnih emisija na hrvatskom RTL - u, uz iznimku Malcolma u sredini. Također, Rebu preskočite svaki treći dan. Na taj način će Vam se um vratiti na normalnu frekvenciju funkcioniranja, a teme koje će Vas zaokupljati bit će normalne teme kao što su Tedova prava ljubav, Kennyjevi problemi sa psom te vječno pitanje - jesu li glasovi ljudi koji se smiju u pozadini zapravo glasovi mrtvih ljudi?

Dr. Ostojić

28.05.2009