Dr. Ostojić: ekstremni dubinski čitatelj

Adriana ima strah od prevelike otvorenosti izraza različitim interpretacijama s čime se dobro nosila dok nije naišla na neke haiku pjesme.

Large_285

PITANJE

Gospodine doktore!

Oprostite mi na sažetom načinu izražavanja kojim ću Vam priopćiti svoj problem. Naime, živim u paničnom (mada ne doslovno) strahu od prevelike otvorenosti izraza (bilo mog, bilo tuđeg) različitim interpretacijama. Nije me toliko strah potencijalnog nesporazuma: strah me prevelikog broja različitih sporazuma. Konkretnije, bojim se konstantno nadolazećih i zapanjujućih oblika razumijevanja određenog teksta. Različite interpretacije me salijeću (mada ne doslovno), oduzimaju mi koncentraciju i mentalno me iscrpljuju. Moji prijatelji trude se skloniti me od natpisa koji bi me mogli uznemiriti na spomenuti način: to su obično natpisi u tramvajima, u kafićima i u javnim prostorima općenito. Zahvalna sam im na tome. Međutim, ono na što su zaboravili, a čega sam se ja nedavno dočepala, to su zbirke takozvanih haiku pjesama. Sav moj ograđeni (mada ne doslovno ograđeni) svijet odjednom se srušio, ograde su pale, a danom ne mogu misliti ni na što drugo nego na različita značenja makar samo jedne od tisuću haiku pjesama. Primjer:

Među cvijećem:
Čuje se smijeh ljudi -
Proljetna brda.

Dakle, doktore! Padam u dubok, beskrajan ponor (mada ne doslovno) mogućih značenja - može se reći da se smijeh ljudi čuje među cvijećem. Može se reći i da je pjesnik među cvijećem, a da čuje smijeh ljudi. Što znači da se smijeh 'čuje'? Tko je taj subjekt koji čuje smijeh, osim pjesnika? Čuju li ljudi sami sebe kako se smiju, uostalom? A što je s tim proljetnim brdima? Je li smijeh ljudi jednak proljetnim brdima? Što znači 'proljetno', uostalom?

Doktore, zaustavite me, mogu ovako do u beskraj (doslovno). Što da radim? Ograničite mi interpretaciju (do određene točke), molim lijepo!

Adriana

ODGOVOR

Poštovana Adriana!

Vi ste ono što se u literoterapeutskom žargonu zove 'ekstremni dubinski čitatelj' - dubinski jer idete do kraja u dubinu nekog teksta, a dubine su, kao što nam poručuju iskustva moreplovaca i oceanologa, opasna stvar. Ne samo što čovjek može propasti u dubinu nego se i na velikoj dubini pojavljuje visok tlak koji, kako u oceanu, tako i u interpretaciji, pritišče čitatelja i onemogućava ga u sigurnim potezima kojima bi se izvukao iz dotičnog teksta.

Za Vas je potrebno dozirano korištenje vrlo škrtim i nedvosmislenim tekstovima čije su poante jednostavne, nametljive i isključive. Sljedećih nekoliko mjeseci za Vas - ništa osim tehničkih priručnika, udžbenika iz formalne logike i viceva o plavušama! Poslije ćemo vidjeti što ćemo.

Vaše čitanje, osim što je štetno za Vas, također nije najsretnije rješenje za tumačenje tekstova općenito. Postoje neke interpretacije - teško je odrediti koje, ali se uvijek vrte ne samo oko teksta, nego i konteksta (situacije u kojem je djelo nastalo, pjesničke namjere, konteksta u kojem se djelo danas čita, te naposljetku, konteksta u kojem VI čitate djelo) - i te interpretacije se ipak nameću kao dominantne, kao one o kojima se isplati govoriti i zbog kojih je djelo vjerojatno i nastalo takvo kakvo je. Izjednačavati te interpretacije s proizvoljnim interpretacijama (koje nastaju iz beskrajnog semantičkog potencijala jezika) je štetno jer, zaboga, neke interpretacije su naprosto blesave i besmislene. Čovjek može cijeli život čitati i prečitavati haiku poeziju, tumačiti je na simbolički, psihoanalitički, postkolonijalno, navijački, kontemplirajuće - višesmisleni način, a da smetne s uma da su to pisali Japanci promatrajući prirodu i zaključivši da je priroda, zapravo, sasvim u redu.

Ogradite tekst onime što smatrate interpretacijom vrijednom Vaše pažnje - zbog toga i čitate tekstove, ili? Morate to napraviti da bi Vaše čitanje bilo smisleno jer ako izvučete svaku interpretaciju iz teksta, nećete se pravilno koncentrirati ni na jednu - različite interpretacije će Vam se rastrčati po umu kao "smijeh ljudi po proljetnom brdu". To, neovisno o interpretaciji navedene haiku pjesme, ipak ne želimo.

Dr. Ostojić

09.10.2009