Dr. Ostojić: emotivno-imaginativan pristup tekstu

Hana je nekad bila zdrava čitateljica, a danas pati od emotivno-imaginativnog pristupa tekstu i zato treba prakticirati ortoepske vježbe.

Large_341

PITANJE

Poštovani doktore!

Zovem se Hana i do pred nekoliko tjedana sam bila uobičajena, zdrava čitateljica. Međutim, prije oko dva mjeseca opazila sam nekakav osip u svom čitanju, neke neobične porive koji se nalaze po cijelom tekstu i konstantno izazivaju svrab i meškoljenje. Ne znam kako bih opisala taj osip, nego da ga nazovem – emotivnim zamišljanjem priče na temelju onoga što čitam.

Znam da to zvuči sasvim normalno i tipično, kao da sam umislila bolest. Ali problem je što ne zamišljam priču samo tokom čitanja običnih knjiga (kao što su romani, novele ili pjesme), nego i tokom čitanja visokoapstraktnih knjiga. Kako bih bila potpuno jasna, odlučila sam pročitati ponešto Habermasove društvene teorije o krizi kapitalizma. I što mi se dogodilo tokom čitanja Habermasa? Čim Habermas definira društvenu formaciju koja počiva na nekim nepromjenjivim principima, ja se sjetim svog oca koji je, kad sam bila malena, bio prodavač u Dioni. Promjenom temeljnih principa mijenja se i društvena formacija – sjetim se zatvaranja očevog dućana kad je počeo rat.

Nadalje, kad Habermas govori o minimalnom konsenzusu kao osnovi za svako društveno djelovanje, ja se sjetim kako sam jednom rekla svom neugodnom kolegi s posla da je šovinistička svinja, a da je pokraj mene prošla moja stroga šefica i rekla: "Hajde da se bar oko nečega složimo!"

Kad Habermas govori o komunikativnom djelovanju kao temelju daljnje evolucije ka boljem društvu, ja zamišljam sramežljivog i zajapurenog Jürgena koji samo želi razgovarati s nekim, podijeliti s nekim svoje najdublje ideje i misli. I onda ja zamišljam kako pričam s Jürgenom. Jürgen i ja pričamo, sama knjiga postaje sve marginalnija i teža za čitanje, a poanta teorije ostaje nedodirnuta. Počnete se češati po mjestu gdje je osip, a onda vas svrbi još više.

Je li ova moja anomalija opasna? Što da radim u vezi nje? Evo, mislim da je moje stanje s Habermasom došlo do vrhunca i da gore od ovog ne može biti, zato mi je hitno potrebna vaša pomoć.

Zahvaljujem,
Hana

ODGOVOR

Poštovana Hana!

Zaista, vi niste čitohondar! Vaši simptomi ukazuju na zarazan i neizlječiv slučaj emotivno–imaginativnog pristupa tekstu. Vjerojatno ste se zarazili na nekoj kazališnoj predstavi ili u ljubavnoj vezi.

Mnogi veliki literarni i teorijski umovi patili su od sličnog problema, ali su upravo zato i uveli teorijsku terminologiju kojom su ublažili simptome. Naime, teorijom se stvara emotivni vakuum između emocija i čitanja/pisanja što teoretičaru omogućuje neometan rad. Teorija tako služi kako bi dočarala pojmove o kojima autor govori, ali i kako bi ih rasčarala, svela isključivo na racionalnu komponentu. Međutim, to kod vas očito ne funkcionira.

Navedeni problem nije opasan po sebi, ali može vas dovesti u određene neugodne situacije. Recimo, za bivanje literoterapeutom nužno je stvoriti distancu od slučajeva koje liječimo. Na prvoj godini profesori čitaju najpotresnija literarna i teorijska djela ne bi li nas priviknuli na strahote našeg zanata. Da liječnici nemaju tu distancu, konstantno bi imali strah od krivog dijagnosticiranja književne vrste koja pričinja bol pacijentu. Također, liječnici bi brzo pukli pred osjećajem bespomoćnosti koji vas uhvati kad vidite da je pacijent nepovratno zapeo u raskidanoj sintagmi baroknog pjesništva (a to je, nažalost, tako često!) Iz tog razloga mi literoterapeuti izrazito cijenimo steriliziranu teoriju koja nam omogućuje nekontaminirano liječenje teških knjižnih slučajeva.

Međutim, ako se ne bavite poslom gdje je potrebna takva hladnoća i koncentracija, onda vaša imaginacija nije nužno loša, dapače – potiskivanjem imaginativnosti tokom čitanja vjerojatno ćete izazvati tupost koja može dovesti do novih bolesti koje je još teže liječiti. Ono što je bitno jest da prakticirate različite ortoepske vježbe: izgovarajte vaše priče naglas, mijenjajte ih, povezujte ih, stvarajte zabavne i smješne pričice od njih. Kad ste se već zarazili neizlječivom imaginativnošću, onda je bitno da svojem poremećaju pristupite 'harm reduction' strategijom – igrajte se sa svojom maštom i svojim emocijama, a nemojte se boriti protiv njih.

Dr. Ostojić

09.07.2010