Dr. Ostojić: Eshil (Ass Hill)

Ilija je beskućnik bez kuće, voli grčke tragedije iz Grčke i, poput Prometeja, točno zna što nam nosi budućnost. A nitko mu ne vjeruje, doktore!

Large_194

PITANJE:

Doktore!

Pozdrav iz Nigdjezemske, doktore. Evo, ja sam Ilija, beskućnik, i odlučio sam ti napisati jedno pismo da te pitam nešto i da ti ispričam neke stvari.

'Nemam kuće, nemam krova, nemam žene ni sinova', pjeva moj prijatelj Zlatko, a tako ti je i meni u životu. Sve što sam u životu imao sam izgubio, a ono što nisam izgubio sam prokockao pa onda kao i da sam izgubio, ha ha.

Evo, pišem ti jer čitam ja i književnost. Naravno, najviše volim stare grčke tragedije. Meni su ti sve te tragedije pomalo vedre - mislim, ima tu tužnih stvari i grozno je to kad primjerice čovjek ubije oca i oženi majku, što jest jest - ali opet na kraju sve nekako završi mirno i vedro. Volim ih čitati i baš se dobro osjećam nakon neke tragedije, ne mogu to objasniti!

A moja omiljena tragedija je Okovani Prometej, a znaš li ti zašto, doktore? Zato što sam ti ja isti ko taj okovani Prometej. Isti - isti! Naime, šta? Prometej ti je znao tajnu kako će Zeus propasti i onda je nije htio reći Zeusu na što je ovaj popizdio i ruknuo gromom u stijenu na kojoj je Prometej bio okovan, da se sve razletjelo. Tako ti i ja, doktore - ne pitaj me kako - sve znam što će se desiti s Hrvatskom u sljedećih 15 godina, sve ja znam što i kako treba raditi da bi nam bilo dobro. I već je mene zvao premijer Sanader da me pita savjet, ali ništa mu ja neću reći, ništa... nek mi kupi kuću i namještaj iz Ikee pa ćemo razgovarati!

E sad, u čemu je problem, doktore? Problem je što ti nitko to meni ne vjeruje. Evo, i ti ćeš mislit da sam ja neki luđak iako ja sve znam što će biti s Hrvatskom u sljedećih 15 godina. Ljudi mi se smiju - a Prometeju se nitko ne smije! Čitaju ga u školama! E pa, doktore, daj ti meni neki književni recept - kako je Prometeju uspjelo da mu ljudi vjeruju? Što bi meni preporučio? Ajde, pomozi, doktore, kući staroj beskućničkoj!

Ilija

ODGOVOR:

Poštovani Ilija!

Kao što ste ispravno primijetili, vaš monolog o sposobnosti proricanja budućnosti zaista zvuči kao monolog luđaka. Samouvjereni čitatelj bi vas dijagnosticirao kao luđaka, obrazložio to traumom zbog vaših gubitaka te spremio svoje psihoanalitičko oruđe natrag u ladicu. Međutim, pošto nisam psiholog nego literoterapeut te pošto se vaš upit ne tiče vašeg stanja nego konkretnog literarnog lijeka, zanemarit ću opaske o vašem mentalnom stanju te odgovoriti na pitanje.

Stari grčki autori tragedija su, u predstavljanju svojih tragedija, također razmišljali o tome kako će učiniti svijet svoje tragedije vjerodostojnim. Jasno, tadašnja grčka publika je bila prilično voljna povjerovati u manje - više bilo što što joj se kaže, ali je uvijek bilo teško ne vidjeti da se na sceni ne nalazi kralj Edip nego susjed Beristotel s maskom na glavi. Uz pomoć čega bi onda susjed Beristotel ipak čudesno postao kralj Edip? Uz pomoć pjesme i plesa kojeg je izvodio kor. Kor je svojom pjesmom i plesom te univerzalnim mudrostima predstavljao 'bazu' na kojoj se stvarao svijet junaka tragedije koji su sudjelovali u radnji.

To je ono što treba i vama: nađite grupu svojih prijatelja koji će uz određenu koreografiju i ples ponavljati premise vaše vjere. Ako je Prometej mogao imati kor Okeanida, možete i vi imati kor klošara. Plesom i pjevanjem kor će privući pozornost te odrediti novu zbilju u kojoj ćete vi reći da znate budućnost Hrvatske, a da pritom ne ispadnete šarlatan - jer u svijetu kojem je kor osnova, to je moguće.

Jasno, sve ovo što pričam je vrlo spekulativno jer veoma malo znamo o izvedbi grčke tragedije. Međutim, stat ću iza toga svojim doktorskim autoritetom koji je osnova za ono što pričam. Kad ne bih imao taj autoritet, i ja bih sam unajmio kor i otišao pjevati u, primjerice, pulsku Arenu.

Dr. Ostojić

09.01.2009