Dr. Ostojić: gdje sam tu ja?

U korijenu svakog Vesninog čitanja nalazi se potreba da pronađe nešto osobno u knjizi. Sad kad je zapelo, javila se dr. Ostojiću.

Large_306

PITANJE

Dragi doktore!

Zovem se Vesna i podijelit ću s vama (možemo li odmah na 'ti'?) moju intimnu priču o čitanju. Jesi li spreman? Krenimo.

Ma koliko sva djela svijeta bila različita, u korijenu svakog mog čitanja uvijek se nalazi jedan cilj: naći nešto osobno u tome. Postoji li u srži knjige neki način kako se osoba autora i moja osoba mogu povezati na intimnom planu? Tko si ti, autore, i možemo li ti i ja razgovarati kao ljudi? Ispostavlja se da se iza svih tih teških imena kao što su Hemingway, Jane Austen, Homer - krije ČOVJEK, netko tko čeka da mu čitatelj priđe i upozna ga. Neka osoba koju upoznajem i za koju se ispostavlja kao da me oduvijek zna. Kolika sam divna prijateljstva sklopila otvaranjem knjige, moj doktore!

Ali, jedna knjiga pruža jak otpor mom čitanju, doktore. To je Wallersteinova historijsko–sociološka knjiga o kapitalističkom svjetskom sistemu. Wallerstein na stotinama stranica prikazuje povijest svih zemalja svijeta kao ujedinjeni SISTEM koji funkcionira po ekonomskim zakonima. On to demonstrira grandiozno, sa distance s koje se ne vide pojedina lica nego se vide samo velike zone, klase i elite. Kretanje ljudi kroz život određeno je bilo prihodom, bilo rashodom.

I sad mene kopka, doktore, tko je taj čovjek i gdje sam to ja u njegovoj knjizi? Je li on svjestan mog postojanja? Ja sam žena, nedavno sam prešla tridesetu godinu, otac mi se zove Zdravko i majka Sanja, i obožavam fado. Gdje sam ja? Vidi li mene Wallerstein iz tog aviona iz kojeg gleda dolje na svijet? Možeš li ti, dragi doktore, pomoći da premostimo taj nebeski jaz između nas dvoje, da njega spustiš do mene, a mene do njega pa da se vidimo licem u lice, oči u oči? Jer mislim da je njegov ekonomski svjetski sustav samo maska za emociju koju ga je strah podijeliti. Pa pomogni, doktore, i za mene i za njega.

Vesna

ODGOVOR

Poštovana Vesna!

Siguran sam da bi se i sam Wallerstein prepao Vašeg pokušaja prodora u intimnost njegovog pisma. Zadržat ću distancu od Vas zbog strogih liječničkih propisa o izbjegavanju kontakta s izvorom čitateljske zaraze, ali ću ipak izraziti zadovoljstvo Vašom čitateljskom misijom. Naime, u suvremeno doba gdje dominira distanciranost i nevoljkost da se upozna nečija intima (osim preko likova iz Oprah showa i Nightmare stagea), Vaša zainteresiranost za onog drugog i otvorenost za intimne odnose je hvale vrijedna.

Kako prići Wallersteinovu stilu? Čujte, da biste opisali društvenu povijest kao rad sistema (što on radi), potrebno je ipak svesti ljude u opisu na predvidljive kotačiće tog sistema (čiji se karakter očituje tek u ekonomskim odlukama) i potrebno je svesti vlastiti tekst na sistematičan i predvidljiv narativni tok. Dakle, prvo, da biste našli neku osobnu notu, potrebno je izaći onkraj tog sistema i pokušati pronaći Wallersteinove omaške u tom opisu sistema. Približite se tekstu i nađite nešto što je sumnjivo. Što bi bilo sumnjivo? Pogledajte dio s posvetama, 'osobni' dio knjige koji je često u ovakvim knjigama hladno formalan. Wallerstein zahvaljuje isključivo ljudima koji su mu pomogli, a to su muškarci – znanstvenici. A gdje je tu dug 'iracionalnoj' ženskosti? Zar u tekstu nema žena kao što ste Vi? To je sumnjivo: potražite u pismu trag iracionalnosti, trag osobnog, trag stereotipne ženstvenosti koju Wallerstein izbjegava. Potražite djetinju fascinaciju pojedinim periodima engleske povijesti. Teoretičara kojem se Wallerstein divi. Osoba Wallersteina se ne krije u macho–konvencionalnom znanstvenom diskursu nego u nehotičnom, plahom otklonu od istog.

S druge strane, osoba Wallersteina nalazi se i u 'hladnoj' poruci koju šalje. Ljudi nisu baš 'sponzoruše' pa da je njihov život potpuno određen novcima, ali gledano iz velike distance to izgleda tako. Govori li i ta velika priča možda nešto o našim malim životima? Da se Wallerstein rodio na periferiji svjetske ekonomije (u Africi), vjerojatno nikad ne bi ni došao u situaciju da se zapitamo takvo pitanje – i to nam nešto govori, i o njemu i o nama.

Dr. Ostojić

15.01.2010