Dr. Ostojić: iritirajući poremećaj Znanja

Jelena zna sve i žudi za tim da ne razumije ljude i tekstove oko sebe. Doktor joj umjesto dezinfikcije propisuje 'Ples sa zvijezdama'.

Large_296

PITANJE

Poštovani doktore!

Zovem se Jelena i – šta da vam kažem, doktore? Moj problem je šta je meni sve jasno. Razumijem svaki tekst. Hoćeš strukturu, hoćeš poststrukturu – meni su vam svi ti tekstovi jasni ko dan.

Nije da se bahatim – naprosto, sve znam. Diplomirala sam i magistrirala komparativnu književnost i lingvistiku u dvije godine, a nije mi se dalo ići na doktorat jer sam se osjećala ko teta u vrtiću koja vodi studente, profesore i autore za ruku. Baš sam jednom tumačila Finnegan's Wake – nije teško, samo ima toga puno pa ti treba papir i kemijska – i svi su samo zinuli i šutili. I Joyceu bih mogla objasniti par stvari koje ni on sam nije skužio. A šta mogu? Upisala sam i strojarstvo, ali takav spoj banalnog znanja i loše menze me odbio nakon tek dva tjedna. "Bez muke nema nauke"? Da bar to vrijedi za mene. I da bar mogu izbacivati takve poslovice i misliti da sam rekla neš pametno.

Među svojim kolegama i ljudima općenito ne nailazim na razumijevanje – ne samo razumijevanje moje situacije, nego razumijevanje bilo čega. Znate li koliko je naporno biti pet koraka ispred svih i gledati iza sebe sve te tupsone? Pokušavala sam, vidite, naći neko novo područje. Ali ne: gledala sam 'Nightmare stage' i razumjela sam što Ševa želi reći. Gledala sam nogomet i nakon par minuta shvatila što je ofsajd. Bila sam u jednom plemenu u Novoj Gvineji i nakon dva dana su mi bili jasni i ustroj plemena, i običaji, i njihovi interni problemi. Sve. Da sam bar antropologinja pa da ne kužim ništa van Europe pa da lupam šta mi padne na pamet. Fali mi to. Fali mi da ne razumijem ljude i tekstove oko sebe, mislim da bi mi se više svidjeli kad mi ne bi bili jasni. Dosadno mi je skroz, doktore, ne znam šta da radim i to je valjda jedino šta ne znam. Bojim se i da već znam šta ćete mi odgovoriti.

Liza

ODGOVOR

Eh, poštovana Liza!

Itekako znam kako Vam je – i ja sam jedan od tih tužnih ljudi koji su se rodili s poremećajem Znanja. Sjećam se kolike sam probleme imao već u ranim razredima osnovne škole: nisam samo bio maltretiran od strane kolega, nego i od strane učiteljice koja naprosto nije mogla prihvatiti nepobitnost moje strukturalističke analize Stanara u slonu. Kasnije sam, međutim, spas od dosade našao u altruizmu - liječim ljude i to me ispunjava. Jedan od mojih prvih zahvata bio je dezinfikcija upravo te iste učiteljice koja je bolovala od tipične Kozarčeve gripe.

Eh, sjećam se svojih prvih pokušaja liječenja od tog poremećaja. Literoterapeut me pokušao zbuniti podmetnuvši mi vijest o 'otkriću' kako je Ljermontov zapravo napisao Portret umjetnika u mladosti, a da je Joyce navedeno djelo ukrao i samo doslovno preveo s ruskog na engleski jezik. Međutim, nije uspjelo – sljedeći dan sam doktoru objasnio Portret u kontekstu ruskog romantizma i naveo ruske termine koji su loše preneseni na engleski jezik. Razumijem kako god okrenete priču! Nema smisla zato ni da ja Vama propišem istu terapiju.

Poremećaj je vrlo teške prirode. Postoji navodno mjesto u Makedoniji gdje se skupljaju akademici koji se nisu izliječili – cijeli dan piju rakiju, deru se, razbijaju i slušaju žive izvedbe predavanja postmodernističkih francuskih filozofa. Nemojte se dovesti u tu situaciju.

Naprosto, mogu Vam preporučiti eksperimentalnu terapiju: mogu vam propisati recept za neki oblik koji je samorazumljiv, ali začudan – neki show. Toplo preporučam 'Ples sa zvijezdama': čemu objašnjavati brzi jive Ive Šulentić? Ili infantilnu zavodljivost Ištvana Varge? Osjećaj čuđenja će ostati usprkos razumijevanju situacije. Te emisije su također, pokazuju istraživanja, izvrsne za poticanje što manjeg procesa kritičkog mišljenja koji je izvor razumijevanja. Zato mislim da će Vam se gledanje navedene emisije itekako svidjeti i da će rasteretiti i Vas i okolinu tog iritirajućeg poremećaja.

Dr. Ostojić

20.11.2009