Dr. Ostojić: hepifilija

PITANJE

Poštovani gospodine doktore,

prvo bih zaželio čestit Božić te iznimno sretnu Novu godinu najboljoj i najplemenitijoj ordinaciji koja ljudima daruje zdravlje i osmijeh svakog dana u godini! Zovem se Darko i iznimno mi je zadovoljstvo obratiti vam se na ovaj veliki blagdan, unatoč nešto manje sretnom povodu.

Naime, doživio sam nesreću na radu. Ali neka vas to ne zavara, jer imam najbolji posao na svijetu! Radim u velikom skladištu jedne knjižare: imam najmarljivije i najduhovitije kolege koji su uvijek spremni pomoći drugu, šefa koji bi dao i krv za svakog od svojih tisuću radnika te posao koji izvlači ono najbolje iz mene i koji me isklesao u fizički markantnog muškarca. Atmosfera na radu je toliko pozitivna, poticajna i opuštajuća da mi nakon deset sati dnevnog rada bude žao što ne mogu raditi još par sati s tim divnim momcima!

Ta mi se želja i ostvarila tokom zadnjih tjedana budući da smo imali jako puno posla za blagdane. Tako se dogodila i ova nesreća. Naime, prenosili smo veliki sanduk knjiga s božićnim pjesmama i, pukom nesrećom (a ne nečijom greškom), sanduk je pao s visine od pet metara i razbio se, a iz knjiga je počeo šištati crvenkasti plin. Ostali kolege su se, hvala Bogu, maknuli na vrijeme i zaklonili usta, a ja sam prije bijega udahnuo tu neobičnu paru.

Srećom, nije bilo ništa strašno, ali možda ipak i je. Svi stručno napravljeni medicinski nalazi pokazuju da je sa mnom sve u redu, ali moji najbliži i najmiliji tvrde da sam se jako promijenio. Kažu da sam odjednom postao dobar, pažljiv i stalno nasmijan, da mi samo bomboni ispadaju iz usta te da sam svakim danom sve gori. Moja divna žena, u koju sam zaljubljen do groba, odselila se kod roditelja jer tvrdi da ne može živjeti ni spavati dok joj stalno šapućem komplimente u uho. Moja mala kćer, biser oka mog, plače i vrišti svaki put kad me vidi, što je neobično budući da već ima 17 godina. Ta i moji kolege s posla prijete da će me prebiti ako čuju još jednom nešto lijepo od mene. A što mogu kad ih volim!

Doktore, pomognite mi – ne zbog mene, nego zbog mojih najdražih. Ako će njima to pomoći u životu, izliječite me od ovog izljeva ljubavi i dozvolite da u sebi potisnem koliko sam sretan u životu.

ODGOVOR

Poštovani gospodine Darko,

vaša hipertrofija pozitivne energije zacijelo je očita čak i našim laičkim čitateljima. Unatoč dopadljivim simptomima, radi se o nevjerojatno opasnoj i zaraznoj bolesti 'hepifiliji' koja se razvija polako, ali neumoljivo: u prvih par mjeseci ova bolest izaziva sreću, a u kasnijem razdoblju uzrokuje tugu, bijes i očajanje te, naposljetku, dovodi do posljednje faze u kojoj pacijent osjeća intelektualnu apatiju (tzv. 'sartrizam') i koja rezultira smrću! Ta posljednja, neizlječiva faza bolesti može trajati od pet do čak 55 godina. Stoga moramo što prije krenuti s terapijom prije nego što ove dane sreće natkriju oblaci ljutnje i egzistencijalizma.

Prvo moram pohvaliti vaše bližnje jer su uspjeli prepoznati ove neobične simptome na vrijeme. Pretjerano dobro raspoloženje može promaknuti golom oku tokom blagdana kad nešto viša količina sreće i ljubaznosti postaju društvena norma. Međutim, da su ovi božićni blagdani prošli bez liječničke intervencije, za vas bi vjerojatno već bilo kasno.

Uzročnik ove bolesti je cerijev sulfid (CeS₂). Radi se o kemijskom spoju koji u manjim količinama potiče snažno lučenje endorfina, ali u velikim količinama može biti izrazito toksičan. Proizvođači božićnih knjiga premazuju svoje proizvode cerijevim sulfidom kako bi potaknuli božićno raspoloženje svojih kupaca i povećali prodaju. Tu se očito radi o iznimno opasnoj i nemoralnoj (nažalost, ne i ilegalnoj) tržišnoj strategiji baš zbog realne mogućnosti epidemije opasne hepifilije.

Jedino rješenje je dvomjesečna terapija odabranim lijekovima (tzv. 'coolerima') koji će ublažiti vaš entuzijazam i umanjiti hipersenzibilitet. Jednom kad otupite svoje oduševljenje i kad počnete prihvaćati svijet oko sebe 'zdravo za gotovo', opet ćete postati zdravi i prihvaćeni od strane vaše obitelji i prijatelja.

Dr. Ostojić