Dr. Ostojić: nezasitan Faust

Za Matu su knjige prokletnice. Taman kad pomisli da je stupio u kontakt s njima, one mu opet izmaknu. Ima li lijeka?

Large_280

PITANJE

Poštovani doktore!

Ja nikad nisam imao problema s ljudima. Uvijek sam bio izrazito komunikativan i imao sam tu sreću nailaziti na dobre ljude koji su mi i dan danas prijatelji. Vjerujem da dobra riječ otvara sva vrata i vjerujem da nijedan čovjek nije otok (mada se to čini samorazumljivo). S ljudima, evo, brat bratu, nisam nikad imao većih problema. - Ali zato jesam s prokletim knjigama!

Volim knjige i volim čitati, ali one očito ne vole mene. Nema mi ništa ljepše nego naučiti nešto iz knjige - taj osjećaj uspjeha dok se svladava tekst, moć dok se slažu koncepti u glavi i zadovoljstvo činjenicom što sam nešto naučio. A onda nekoliko dana kasnije - sve ishlapi. Prokletnice, taman kad misliš da si stupio u kontakt s njima, one opet izmaknu. Grozno je to što ne mogu živjeti s knjigama, a ni bez njih.

I onda se čovjek zapita kako itko može biti sretan s knjigama? Kako ljudi koji su znalci uspijevaju naći mir s knjigom? Došao sam u kabinet pojedinih profesora, ali nisam mogao razgovarati s njima. Sam pogled na sve te knjige koji oni imaju u svojim kabinetima bio je naprosto previše. Želio sam srušiti sve police, srušiti sva znanja, sve poslati u vražju mater, u kameno doba - oprostite na ideji.

Postoji kletva, doktore - dabogda te majka u ćevapu prepoznala. Ja bih radije zamijenio 'ćevap' knjigom, i zaista je to neugodno - ja sam sebe prepoznao u knjizi o Faustu. Faust je, doduše, bio budala jer je želio apsolutno znanje. Bio je nezasitan. A ja? Ja ne želim sve znanje. Želim da mi bar nešto što pročitam ostane u glavi. Bilo kakvo znanje! Doktore, čitao sam prije par mjeseci Nietzscheovo Rođenje tragedije, a prekjučer sam zaspao u kazalištu.

Možete li mi Vi pomoći? Kao doktor i terapeut, zacijelo ćete razumjeti moj problem, a opet imate odgovor na moje pitanje. Kako Vi uspijevate kirurškom preciznošću baratati referencama, žanrovima i vrstama? Pomognite, ako knjigu znate!

Mate

ODGOVOR

Poštovani Mate!

Ah, sjećam se i ja tih dana kad sam patio od iste vrste nesigurnosti koju Vi sad imate, ali onda sam došao na studij u Grčku, kolijevku civilizacije i spartanskog odgoja. Spartanska je bila i literoterapeutska škola koju sam teškom mukom prošao! Skakanje kroz zapaljene automobilske gume i paralelno recitiranje pjesama pjesnika Plejade. Simultano prevođenje Petrarce s talijanskog na grčki i pjevanje 'All you need is love'. Zimsko planinarenje i analiziranje Tolstoja. Vidio sam ljude koji gube razum i počinju doslovno gutati stranice klasika i rezati žile papirom - taj prizor me učvrstio u volji da im pomognem, da postanem doktor, precizan kirurg bez prava na pogrešku ili na ukus (probajte Vi objasniti pacijentu da mu niste pomogli jer ste problematičnom djelu pristupili po svom ukusu, a "o ukusima se ne raspravlja").

Uglavnom, tortura koju sam prošao odgovor je na Vaše pitanje. Kako se nađe mir s knjigama? Tako da stupite u rat s njima i rat protiv njih. Dok ne skočite Tolstoju u riječ i dok ne dobijete masnice na šakama od stiskanja knjige, nećete naći mir s knjigama. I ne samo to - morat ćete tu bitku proći još deset puta, dvadeset puta, sto puta... i tek ćete onda možda moći mirne duše (?) reći da baratate znanjem neke knjige. Strpljivost, repeticija i nemilosrdnost, to je ključ da se stekne bilo kakvo opsežnije znanje. To nije piknik sa Mefistom nego težak i spor proces. Vaša nesigurnost u današnje doba je razumljiva (dok je Faust entuzijastično stremio ka apsolutnom znanju, današnji čovjek u ovom obilju informacija želi samo znati nešto). Ali Vaše neznanje nije pitanje mentalnog antitalenta nego vremena i discipline. Zato Vam preporučujem da prestanete naklapati o Goetheovom Faustu na temelju prepričane lektire s interneta nego da uzmete originalno djelo i pređete ga - na njemačkom. Vjerojatno ćete tokom tog čitanja imati potrebu da prodate dušu vragu samo da ne morate pročitati nijednu knjigu ikad više - to znači da Vam ide dobro. Samo tako nastavite dalje.

Dr. Ostojić

10.09.2009