Dr. Ostojić: smrtonosni testovi muškosti

Zbog jedne irske drame Nina je razvila strah od putovanja. Samo joj dr. Ostojić može pomoći da napusti udobni naslonjač i ponovno se otisne u svijet.

Large_381

PITANJE

Dragi doktore!

Zovem se Nina i dobila sam rajzefiber zbog čitanja. U manijakalnom traženju irskih priča (san mi je otputovati u Dublin!) slučajno sam pročitala jednu strašnu dramu irskog pisca Syngea, 'Riders to the sea', i od onda ništa nije isto. Nikad prije nisam imala rajzefiber, putovanje kao putovanje, dosadnih par sati od jednog do drugog mjesta. Auto me živcirao, vlakovi su mi bili prljavi, avioni su mi radili tlak u ušima... Očito nisam voljela putovati, ali se barem nisam toga bojala. Čak sam i kao mala uživala u putovanju brodom jer sam voljela gledati u more i zamišljati kako bi bilo super skočiti s palube i malo se okupati. Sad kad se sjetim te svoje 'genijalne' želje, padne mi roleta!

I prije sam nešto čitala i slušala o moru. U školi smo čitali pjesmu 'Pijani brod' i to mi je bilo baš fora. Jedno ljeto je hit bio 'Ruzinavi brod'. Sviđa mi se i pjesma 'I'm on the boat'. Svi likovi u tim pjesmama uživaju na brodu. Ali ova vražja drama na koju sam naletila, u kojoj se radi o nekoj starici koja je izgubila šestoricu sinova pomoraca, prikazuje brod skroz drugačije! Nisam prije uopće nešto razmišljala o tome, ali čemu služe ta putovanja? Ako je čovjeku dobro tamo gdje je, zašto bi putovao negdje? Posebno kad je to tako opasno pa se čovjek može i utopiti?

Sljedeći tjedan idem posjetiti nonu na otok Susak i prpa me jer idemo trajektom. Šta ako se trajekt potopi? Ako vidim otok u daljini, ali ne mogu doplivati do njega? Doma mi je dobro i toplo, na suhom sam, a i imam svoju televiziju i internet ovdje. Ne trebam ići na Susak, a opet moram. Ko što su i ova šestorica morali ići na brod, pa su nadrljali. Da ne govorim o mom putovanju u Irsku – to propada jer nema šanse da uđem u avion! Doktore, kako da prođem ovu fazu? Mogu li pročitati nešto što će me resetirati, neke 'Riders from the sea' ili tak nešto?

Nina

ODGOVOR

Draga Nina!

Ah, čitanje je vječan izvor pomutnje, posebno ako čitamo o dalekim zemljama koje nam se na prvi pogled doimaju savršeno. Mogli ste i dalje zamišljati Irsku kao mjesto gdje se pije dobro pivo, gdje je trava zelenija nego drugdje i gdje se ljudi vesele po pubovima. Međutim, na vašu nesreću, vi ste pročitali dramu i upoznali onu nesretniju stranu Irske: naime, dok je kod nas more najčešće izvor užitka, fjake, ljetnih hitova i turističkih prihoda, u Irskoj je more mnogo hladnije i nemirnije. Irsko pomorstvo je prije nekoliko stoljeća bilo veoma riskantan način transporta (čak jedna od pobožnih junakinja drame kaže kako je more "izvan Božje kontrole"!), a svi su se koristili njime. Dapače, putovanje morem je u ovoj drami način kojim muški likovi dokazuju svoju muškost i pokazuju da nisu više djeca koja sjede doma. Upravo u tome i jest njihova tragičnost: likovi ne mogu ostati doma jer moraju obaviti ritual prijelaza u muškarce, a sam ritual će ih uništiti.

Međutim, takva tragičnost je potpuno nevažeća za hrvatsku kulturu. Hrvatski testovi muškosti nisu nikada dovodili do smrti, dapače, vitalnost naših Muškaraca natprosječna je u odnosu na ostatak svijeta: postoji čak i nekoliko slučajeva gdje su se hrvatske macho ikone pokušale ubiti, pa nisu uspjele. Uostalom, vi odlazite na Susak trajektom, a trajekti u literaturi nisu nikad bili poprište tragičnih događaja i dokazivanja muškosti. Trajekti samo prevoze putnike, donose robu otočanima i prodaju smokije. To nije brod kakvim se koriste likovi Syngeove drame. Putovanje trajektom vas neće pretvoriti u muškarca i neće vas utopiti, nego ćete tek eventualno dobiti morsku bolest. Isto vrijedi i za avion kojim ćete, nadam se, dospjeti u Dublin i baviti se ljepšim stranama grada.

Što se Iraca tiče, hrvatske zdravstvene institucije pregovaraju s irskim ministarstvom zdravstva o izvozu manje smrtonosnih testova muškosti u Irsku. Već je dogovoreno gostovanje irskih pomoraca u Hrvatskoj koji će, umjesto da plove nemirnim morem, sudjelovati na tradicionalnoj sinjskoj alki. Možda će njihove majke negodovati jer će im sinovi izgledati tragikomično u alkarskim odorama, ali barem ćemo izbjeći tragične ishode Syngeove drame.

Dr. Ostojić

28.01.2011