Dr. Ostojić: socijalni realizam

Ivica je naivno povjerovao da socijalistički svijet romana u kojem dominira zajedništvo može primijeniti na svoju marketinšku firmu. Kako krivo!

Large_390

PITANJE

Poštovanje, doktore!

Zovem se Ivica i vlasnik sam marketinške agencije koja se trenutno nalazi u velikim problemima. Zbog jedne knjige.

Priznajem, nije bilo dobro i prije nego sam pročitao tu knjigu. Posao je išao u redu, bilo je novaca, ali nisam bio sretan, znate? Nisu mi se sviđali radnici. Nisu mi se sviđali klijenti. Nije mi se sviđao posao. Jedan dan sam u očaju naišao na knjigu Sinovi slobode Josipa Barkovića i to je bilo to! Mislio sam da će mi ta knjiga promijeniti život! To je partizanski roman o mladićima koji brane svoje selo od Nijemaca, ustaša i četnika. Uz slogu i vodstvo starijih i iskusnijih, uspijevaju odbiti napade zle bande. Odlučio sam prenijeti isti princip i na svoju firmu: otpustio sam pametnjakoviće koji su se samo hvalisali svojim obrazovanjem, dao sam priliku grupi tinejdžera i preuzeo mentorstvo nad tim nebrušenim dijamantima.

Prvih tjedan dana je sve bilo dobro, ali onda sam primijetio da mladići ne obavljaju zadatke koje sam im zadao i da ih nikad nema na poslu. U razgovoru s njima, otkrio sam da im je pritisak posla prevelik i da trebaju 'team building' koji će ih solidarizirati, kao sto je mladiće u Sinovima slobode solidarizirao zajednički trening i pjesma. Momci su organizirali zajedničku večeru u uredu, na trošak firme. Drugo jutro ured je bio pretrpan razbijenim staklom, mrljama od vina, a dva nova kompjutera su bila razbijena.

Nije mi bilo jasno što se to događa s momcima koji bi trebali veselo prionuti poslu, ali su mi stvari postale jasne nekoliko dana kasnije kad je jedan naš stalni klijent zapeo u liftu u zgradi. Dečki su me nazvali i obavijestili da je klijent zapeo u liftu, a ja sam, zbog drugih obveza, došao tek četiri sata kasnije u firmu. Klijent je i dalje bio u liftu, a momci su samo sjedili u svojim uredima. Onda sam shvatio da to nisu entuzijastični dečki i partizani – to su debili.

Uglavnom, stalni klijenti su otišli. Stari vjerovnici mi ne vraćaju dugove. Klinčadiju sam rastjerao kao kokoši po polju. I sad mi firma klizi prema bankrotu, a ja se pitam – zašto su Sinovi slobode izgubili aktualnost? Zašto socijalni realizam više ne pali? Ako mi to otkrijete, možda vratim agenciju natrag na noge!

Ivica

ODGOVOR

Poštovani Ivica!

Ah, mi liječnici dobro znamo da socijalni realizam sovjetskog tipa nikad nije 'palio', nego je samo izazivao probleme. Već u Jugoslaviji tisuće učenika je na dan te lektire u školi dobivalo gripu, a od Titovog osobnog literoterapeuta je potekla priča kako je Broz rekao Staljinu 'povijesno NE' naprosto zato što više nije mogao izdržati socijalni realizam. Nakon raskida sa Staljinom, jugoslavenska književnost je krenula drugim tokom koji je Titu više godio.

Međutim, kao što je virus u hiberniranom stanju dok ne naiđe na tijelo gdje se može aktivirati, tako i tekst miruje dok ne nađe naivnog čitatelja na kojeg se može zalijepiti svojim semiotičkim pipcima. Roman vas je uspio nagnati da vjerujete kako je socijalistički svijet romana gdje dominiraju zajedništvo i privrženost zajednici jednak suvremenom marketinškom svijetu gdje dominiraju individualnost i kompeticija. Ah, samo književnost može uvjeriti čovjeka da je tradicionalna seoska zajednica istovjetna grupi ljudi koji pokušavaju smisliti kako prodati štapiće za uši!

Posljedice ovakvog potpunog brkanja realizma mogu biti katastrofične (kao uzimanje krivih pilula). Rješenje može biti pronalaženje adekvatnijeg realizma za ovu našu neobičnu epohu i primjena novih saznanja na poslovanje. Međutim, ako uistinu ne uživate u marketinškoj karijeri, uvijek možete probati pronaći novi posao koji će vam osigurati i egzistenciju, i zadovoljstvo. U tom slučaju preporučujem vam da upišete tečaj za medicinskog brata u beletrističkom liječenju: pronaći ćete posao vrlo lako jer je potražnja ogromna, a pomagat ćete ljudima koji su, poput vas, zalutali u spajanju kraja s krajem, odnosno teksta s kontekstom.

Dr. Ostojić

25.03.2011