Četvrtak
05.06.2014.

Ćevapi i fikcija




Extra_large_2739948118_293d7744e1_z
A+ A-
Obožavam roštilje. Raščlanjeno na sastavne elemente, roštiljanje se doima kao tek još jedna u nizu aktivnosti koje možete raditi s prijateljima ili rodbinom, ali magija i privlačnost ostaju neuhvatljive: siguran je i neokrznut onaj trenutak kada zagrizete prvi ćevap (izvana pregoren, unutra još krvav), popijete gutljaj gemišta i osjetite se spojeni s univerzumom, najednom sigurni da je sve baš onako kako bi trebalo biti.
 
Jedna od meni najdražih pjesama (najdražih! pjesama! svih vremena!), 'Fiction' benda Lucksmiths, tematizira druženje uz roštilj i to joj kod mene sigurno donosi dodatne bodove, ali nije me time kupila. Ono što me oduševilo od prvog slušanja i nastavilo me duboko fascinirati svaki idući put kada bih si je priuštio, izniman je uvid u poziciju i stanje literature, ingeniozno igranje podtekstom, iskričave metafore i žarka pohvala knjizi, čitanju i pisanju.


 
Pjesma počinje a capella izjavom u kojoj se frontman Tali White obraća izravno slušatelju iako ga oslovljava sa 'čitaoče' čime od prvog tona daje literarnu notu pjesmi koja nas uvlači u radnju dok se njegovom nježnom i blago nazalnom glasu pridružuju gitara, bas, bubnjevi i violina.
 
Written down here, gentle reader
It seems too good to be true
But there’s a girl in Kansas City
With my favourite tattoo
Oh why would I lie to you?
 
Tali u nekoliko preciznih stihova opisuje situaciju: kraj je ljeta, pozvan je na roštilj, u kuhinji zatiče djevojku s kojom počinje razgovarati o američkoj poslijeratnoj književnosti i onda uoči da ona na nadlaktici ima istetovirano 'fiction'. Kada je pita o razlozima tetoviranja, ona mu odgovori da joj ponekad treba podsjetnik da su pisanje i čitanje jedino što želi raditi u životu. On izrazi divljenje njezinoj tetovaži, podjednako obliku slova (kao da su natipkani na pisaćoj mašini) i smislu, a ona se nasmiješi, ostavi pivo na polici za knjige i – ode.
 
To je otprilike sva radnja, između njih dvoje nije bilo ničega više od kratkog razgovora o književnosti (ako je vjerovati Taliju koji pjesmu završava istim onim pitanjem s početka. Ta zašto bi nam lagao.)
 
Ovdje je nekoliko važnih momenata. Prvi je taj što Tali kuhinju u kojoj se skrasio naziva utočištem, čime sugerira da su oni koje zanimaju knjige i čitanje uvijek nekako izvan glavnih tokova, uvijek na margini, pa će čak i na roštilju s prijateljima osjetiti potrebu da se izmaknu od glavnog događanja.
 
Invited to a barbecue
I found refuge in the kitchen
Discussing post-war US literature
With a girl whose upper arm read 'fiction'
 
Drugi je činjenica da je djevojka bocu ostavila baš na polici za knjige. Kuhinja u kojoj je polica za knjige idealna je scenografija za razgovor o književnosti, i više nego prikladan poligon na kojem će se odviti radnja ove pjesme u kojoj ljubav prema književnosti ima vrlo važnu ulogu. 
 
Strašno je važno i što ovdje imamo priču unutar priče: ravnopravno se isprepliću dvije pripovjedne linije, odnosno dvije razine – na jednoj pjevač razgovara s djevojkom u kuhinji, a na drugoj se obraća direktno slušatelju. Ovim vrlo literarnim postupkom uspijeva postići zanimljivost i pobuditi znatiželju, a sjaje i autoreferencijalni momenti u kojima svoju priču zapetljava u povratnu petlju te suptilno propituje prirodu umjetnosti i relaciju između stvarnosti i fikcije.
 
Zavedeni melodijom, hipnotizirani pjevanjem i zainteresirani radnjom, ne stignemo razmišljati o razlozima zbog kojih navodi ono ’zašto bih vam lagao?' Vjerodostojnost umjetnosti toliko je kompleksna tema da joj nije mjesto u četverominutnim pop pjesama. 
 
Dodatni lukavi moment koji tjera na razmišljanje skriven je u samom naslovu jer se pjesma zove 'Fiction' i time dovodi u pitanje Talijevo inzistiranje na tome da je sve u pjesmi istina. Uz to, moguće je da se sve što je opisano doista i dogodilo, ali ovu pjesmu čine i izostavljeni dijelovi, bez obzira postojali oni ili ne; ovu pjesmu jednakopravno značenjem obogaćuje sve ono što smo mi sami skloni izmisliti, naslutiti ili dodati priči koju smo čuli. 
 
U tome su književnost i glazba vrlo slični. Nije umjetnost samo ono što je otisnuto na papiru, odsvirano ili otpjevano, prava je vrijednost u onome što taj sadržaj nama čini, načinima na koje nas mijenja i kostima koje nam protresa. 
 
Ova pjesma balansira na granici između lijepe književnosti i pop glazbe, a u obje kategorije donosi nešto novo, nešto divno i nedodirljivo. Ova je pjesma mađioničarski trik koji nikada neće zastarjeti. Čak i kada bude predvidljiv i kada budete znali krajnji rezultat, moći ćete ga gledati i uživati u izvedbi samoj, pokušati uloviti onaj trenutak kada je svilena maramica izvučena iz rukava. Podrazumijeva se da u tome nikada nećete uspjeti. Isto se tako podrazumijeva da ćete baš zbog toga biti sretni.
 
P.S.
Ova pjesma inspirirala je i neke osrednje domaće pisce na literarno izražavanje. Želite li im dati priliku, to možete učiniti na Knjigomatu.

Andrija Škare
foto: Claire sambrook
POVRATAK NA VRH STRANICE