Četvrtak
30.05.2019.

Pjesma Evrovizije




Extra_large_rembrandt_-_susanna_and_the_elders_-_wga19104
Rembrandt: Suzana i starci
A+ A-

 

Još uvijek se nije stišala bura oko žovijalnog nastupa Madonne na Pjesmi Eurovizije – (sjajna izvedba skladbe s dugoočekivanog novog albuma ove velike umjetnice) – a evo nam je opet u centru pažnje. Sada je prašinu podigla vijest da je Madonna ponudila izraelskim organizatorima ne jednu nego dvije pjesme, a da su se organizatori nakon dugog promišljanja odlučili na izvedenu pjesmu zbog, kako se navodi, "mogućnosti da neki slušatelji možda pogrešno protumače riječi pjesme Kronovizor vonja kao uvredljive", kao i zbog njezine neobične duljine (čak 33 minute). Na upit ne bi li možda skratila nastup barem za pola, Madonna je organizatorima – priredbu je producirala udruga Mossad (Music Of Songs, Singing And Dancing) – tek rezolutno poručila: "Nema nazad!", dodavši tomu: "Samo jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena!", zagonetno dodavši dodanomu: "Tko ima uši neka čuje". Nadodajmo svemu dodanomu još i pitanje pomalo kontroverzne koreografije, sa 77 ćelavih plesača i plesačica koji tokom čitave duljine pjesme jednom rukom drže začepljene noseve praveći pritom neljudske grimase, te povremeno povraćaju po pozornici spektakularno obasutoj tisućama ružinih latica, a sve to dok im Madonna odjevena u prekrasnu bijelu vjenčanicu kemijskom olovkom crta treće oko na obrijanim glavama.

Našim čitateljima donosimo stihove Madonnine nove uspješnice u hrvatskom prijevodu:
 


 

 

Kronovizor

*************

"Kršćani su gadno zasmrdjeli prošlost, s tim će se složiti svi koji su imalo upućeni u te stvari. Tko je najviše smrdio, to nije lako razlučit. Ja bih rekla podjednako, izuzevši Španjolce koji su smrdjeli strahovito, zatim Engleze na koje uopće ne treba trošiti riječi, te Talijane, narod  nešto osjetljiviji na smrad od ostatka kršćanskog svijeta, zbog čega su prvi u Evropi počeli obraćati pažnju na higijenu i koristiti vodu za pranje vlastitih tjelesina, dakako, nakon silnih stoljeća degutantnog zaudaranja. O malim narodima poput Hrvata, ili Crnogoraca bolje je niti ne započinjati, ti smrde toliko odurno da već zalazimo na područje fantastike po pitanju smrada, upravo tako ogavnog da ga se ne može opisati riječima.

Neizrecivooo Neopisivooo

Posebno se to ne može izreći za smrad Dalmatinaca, smrad što je izazivao stravu gdje god bi se osjetio. Što se Slavonaca tiče, tu nisam ni posve sigurna o kakvom je smradu riječ, jer je bio toliko neopisiv da ga se nije moglo opisati poznatim riječima, ne možeš to opisati nikako, pa samim time ne možeš ni zapisati; ostalo je tek par kodiranih legendi krivo protumačenih kao atavizam staroslavenske mitologije. Za Srbe, pak znam, no bolje bi mi bilo da nisam saznala, jer o njihovom odurnom povijesnom smradu su ispisane hiljade stranica, istih onih koje danas jezikoslovci navode kao početak tradicije pjesme tužaljke u književnosti, ali i prvi pisani kompendij prostaštva u okviru južnoslavenskog prostora, inače glasovitog po zaprepašćujućem smradu. Koliko god taj smrad razoružavao putnika namjernika, ipak taj užas nije ni blizu zaudaranju Bjelorusa.

Neo Ne Ne Neo Neo Ne Ne Neopisivooo

Ništa manje nisu agresivni i za osjet njuha pogubni Ukrajinci, čak štoviše. Ovi su slovili za neopisivo smrdljiv živalj, a krasila ih je cijela niska neugodnih smradova zbog čega su mnogi narodi smatrali da se Pakao geografski nalazi tek metar ili dva ispod površine Ukrajine. Smiješno je da su to mislili i žitelji Moldavije, koji su onako odurno smrdljivi kakvi su već bili uokolo širili priče o ukrajinskom smradu, nesvjesni valjda vlastitog zaudaranja, toliko odvratnog da su neki smatrali da prvu pojavu Crne smrti 1349. godine valja povezati s odlukom kapetana broda koji je u Evropu donio zarazu da na svoj trgovački brod uzme jednog ili dva moldavska mornara. To je isti onaj brod koji je tek koji tjedan kasnije pristao u nekoj luci u Siciliji te izlio kugu po kršćanskoj Evropi. Da ulazimo u rasprave o neprikosnovenom smradu Litvanaca i Makedonaca nemamo vremena, jer bi i najkraći opis zahtijevao barem dvije do tri stranice. Francuzi su ipak bili posebno smrdljivi kršćani. To je opće mjesto.

Freeench Kissiiing Stench Pissiiiing

Neizrecivooo Neopisivoooo

Francuski smrad se mogao osjetiti u cijeloj Zapadnoj Evropi pa i šire, smrad jedak, ogavan; od najstrašnijih. Oni koji se razumiju u te stvari tvrdili su da se taj ogavni i ponižavajući smrad, vonj groteskan i mučan – užas bez presedana – u određenim prilikama, odnosno kada bi došlo do stvaranja posebnih meteoroloških uvjeta, znao poput ciklonalnog nevremena odvojiti od kontinenta i požuriti nekamo preko oceana, kao da ima sve blagodati kartografije i zvjezdoznanstva pa zna kamo je krenuo, a razletio bi se na sve strane, kažu, recimo prema ubogim Tenerifima, pa Azorima, gdje i danas zaziru od svega francuskog, nadalje prema Islandu, kontaminiravši ga ireverzibilno, nastavivši prema Grenlandu, dotad zelenom i radosnom, a otad znanom kao Smrdljivi ledom okovani otok. Proširio se brutalan francuski nosni užas, ako je vjerovati novijim saznanjima, i mnogo dalje, čak do Novog svijeta. Možemo reći da se i takav krnji kršćanski smrad – kvantitativno doduše jedva primjetan, snage mjerljive u promilima u odnosu na opačinu kontinentalne smrdljive odurnosti – nepogrešivo jezovit dogegao do Amerike – gdje je urezavši se u tlo izazvao devastaciju i depopulaciju cijelog sjevernog dijela kontinenta – i to puno prije znamenite 1492. godine, službenog datuma invazije najstrašnijeg zamislivog smrada na djevičanske obale Amerike, kada se odvratan i kvaran smrad koji izaziva suze iskrcao na pješčane plaže San Salvadora na užas tamošnjih domorodaca koji su pratili polagano približavanje zlokobnih oblaka boje gnojiva korištenog u poljodjelstvu u Hadu, tih oblaka očajnog zadaha što su u svojoj nutrini skrivali flotu devastirajućeg smrada – Santa Maria jedina nije smrdila – brodove  koji su tako strašno zaudarali da je njihov ratoborni smrad konzumirao sve pred sobom, razderavši usput nevidljive šavove egzistencije – nastale u vremenu prije vremena, u pred-trenutku eksplozije stvaranja svijeta, šnajderskom voljom samoga našeg prosvjetljenog Svekirurga svemira, divne Šekine

Šekinaaaa Šekinaaaa naaa naaa naaaa aaa aaa a! a! a! aaaaaaaaaaaa!

te nespoznatljive i nepogrešive generativne sile koja je ispostavit će se ipak unekoliko pogriješila, što je razumljivo jer tko bi mogao računati na mogućnost da u postojanje uđe smrad toliko besprizoran i oduran, strašna kreacija što nadilazi projekcije svega što je moguće, baš kao i onoga nemogućeg, a nekmoli četiri prapočela što zatvaraju kutove okvira egzistencije. Penetriravši u uzak otvor,

Uzaaak otvooor u! u! u aaaa!

prošao je kroz multi-dimenzionalni portal što odvaja materijalni od duhovnog svijeta, nakon čega je mirno pristao u dotad posve neokaljanu kolektivnu svijest plemenitih indijanskih plemena, svijet duha i astralnog svejedinstva, veliki dvosmjerni slap gdje se čovjek ulijeva u svemir i svemir u čovjeka, spektralnu pomadu vremenoprostornog sjedinjenja svega sa svime, namazanu po svemu i svakomu; odmah po probijanju dotad nedodirljivih i neosvojivih drevnih limesa totaliteta provala toksičnog kršćanskog smrada nepovratno je zagadila domenu iskonskog praznanja, postojbinu veličanstvene mudrosti,

Sofijaaaa So So Sofijaaaa

što je rezultiralo sveopćom šamanskom rezignacijom, a odmah zatim i neopozivim ostavkama vračeva koji više nisu htjeli padati u trans, jer bi se iz promijenjenog stanja svijesti vraćali ozračeni i zasmrđenih duša - tek s grozomornim pričama o neopisivom teroru nesavladivog smrada usuda, o  neograničenoj kontaminaciji i totalnom zagađenju - odbijajući svaku pomisao na potencijalni povratak u taj užasni olfaktivni pakao transa, gdje vlada isključivo krvožedni smrad koji para i poput kiseline izjeda samo tkivo duhovnog postojanja, baš kao što je to stoljećima činio i u domeni materijalnoga, recimo u Louisiani, sada smrdljivijoj i od najsmrdljivije sumporne močvare u izmaštanom svijetu poremećenog zločinca, domeni koju stoljeća najjačeg propuha neće osloboditi podlog korozivnog zagriza poremećenog i naopakog miomirisa, tog parfema kršćanske Evrope. 

 

Parfeeem Euuuuu Euuuuu Parfeeem Euuuuu

                 

1636 
Rembrandt van Rijn - Suzana i starci

Drugim riječima, bio je to izuzetan smrad. Usporediv čak i s norveškim i estonskim, što nije mala stvar. Kroz bezbrojne dane i brojne vjekove zaudarali su Poljaci, ali baš pravo evropski, dok su, zanimljivo, Portugalci slovili za primes inter pares kada je riječ o smrdljivim ljudima, pa se čak i smrdljivom Evropom proširio glas o njima kao ljudima koje obilježava nepodnošljiv putridni nosni užas. Ispred njih po užasu pogubnom za mirisne senzore mogu biti tek Slovenci, narod odurnog i podlog smrada, zbog kojeg ih čak i Mamon i Belzebub, inače neosjetljivi na smrad, nerado posjećuju i odlaze na službeni put tamo samo ako moraju. Smrad lešina, Sotonskog proljeva i paklenih sumpornih iscjedaka bio bi, valja otvoreno reći, rado nošen dezodorans svakog onog koji se za života susreo s nekim Šveđaninom. Smrdjeli su u istom rangu kao Velšani, što nije mala stvar jer su isti zaudarali apsolutno ogavno, ta njih je čak i Irac smatrao smrdljivim pukom, isti onaj Irac koji je samom svojom pojavom širio jezu. Nešto slično Belgijancu koji je ostavljao devastaciju iza sebe gdje god bi se pojavio. Uznemirujuća svjedočanstva

Svjedočanstvaaaa aa aa Svjedočanstvaaa

 


 

o belgijskom zadahu širila su se Europom velikom brzinom, ali ne većom od brzine širenja njegovog odurnog smrada. No i taj bi u esenciju kojom bi natopio svaki tren svoga života pretvorio svaki onaj koji je za života došao u kontakt sa žiteljima Malte, a da ne spominjemo kršćane s Cipra, čiji je smrad bio toliki da se i dan danas u nekim dijelovima Evrope pjevaju uspavanke pjesmice-zahvalnice s premisom zahvale Bogu što je Ciprane okružio tim silnim morem, no da jadno more. Međutim čak i u takvoj smradnoj mapi kršćanske Evrope isticali su se po odurnosti Armenci, s kojima su se po mučnom, toksičnom zadahu mogli natjecati tek rijetki, među kojima su svakako Gruzijci, narod ogavnog vonja. Kvalitativno blizak ruskom zaudaranju. Uostalom, isto se može reći i za stravu kojom su se pokrivali Mađari, ugrofinski pridošlice koji su ubrzo po svome dolasku postali nositelji nenadmašnog smrada, usporedivog čak i sa smradom Bugara, koji je obespokojio kršćansku Evropu i osudio je na stoljeća nemilog vonja, što vam sve govori. Luksemburžani su pak slovili za mali narod velikog smrada; taj se futavi narod izborio za jedno od vodećih mjesta u vjekovnoj kontinentalnoj utrci za smradnog lidera. Isticati se u ionako smradom potučenoj Evropi nije nimalo lako, no isto je nekako pošlo za rukom Česima, tom narodu izvanredno smrdljivih ljudi, pa i u okviru smrdljivih Slavena. Od njih su možda čak gnjusniji i po smradu poznatiji tek Austrijanci, koji ne bi niti postojali u svijesti tadašnjeg svijeta već bi bili smatrani Nijemcima samo da nije specifičnog smrada po kojem su se isticali, čak i u okviru njemačkih naroda, koji su i sami smatrani posebno smrdljivim ljudima, pravom kremom kada je riječ o odurnome smradu onodobne Evrope.

O drugim narodima neću i ne mogu, neću i ne mogu, na primjer o odurnim Dancima, o odbojnim Šiptarima, o grozomornim Slovacima.

Grozomornim Groz Groz Grozomornim
Sve ćemo vas brzo riješit sve ćemo vas brzo riješit riješit riješit brzo brzo sve sve vas vas


Dinastija - Moldavsko vjenčanje

Ja sam Kraljica, Kraljica sam Popa, a vi smrdite. Ja sam ja Kraljica, Kraljica Madonna, vi smrdite, a ja sam ja, Kraljica sam neba! Ja, ja, ja, ja, ja!
Hvala Luciferu na neutralnim Švicarcima. Jer barem ti nit smrde nit mirišu. Cijenim ja taj narod, Švicarci su okej, ja to smatram, pa rekla bih oduvijek, otkad sam prvi put razmišljala o njima i pitala se tko su i što su i tako dalje, Švicarci. 

Švic Švic Švic
Seks Seks Seks Lala Lala
Ka'boom Ka'blui Cthulu C'tholi Cabala
La L'a L aLa L'a La
Killah Lillah Killah Lillah Killah Lillah
God's ill-ah God's ill ah 
Sof Sof Sof oh oh
Sof Sofia

!"


 

Preveo N.S.

***

Foto: izvor; Wikimedia Commons.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu. Hvala što prihvaćate kolačiće i pomažete portalu!