Utorak
14.05.2013.

Veliki Gatsby osvaja Ameriku




Extra_large_gatsby
A+ A-

Prije desetak godina i više imali smo Harry Potter maniju, prije pet, šest godina imali smo Stieg Larsson maniju, koja je nekako koincidirala s manijom za knjigama o polugolim ljepuškastm fićfirićićima vampirčićima i još ogoljenijim nabildanim vukodlacima. Potom je u modu ušla S&M for dummies varijanta Pedeset nijansi sive. No, sve je to prošlo.

Danas, barem u zemlji koja diktira trendove, sve njih je zamijenila nova književna pomama. No, zanimljivo, nije riječ ni o erotici za domaćice, ni o ljubavi koja se rađa između zombija i vukodlačice, ni o avanturama vještica i čarobnjaka. Riječ je o Velikom Gatsbyju.
 
Postoji u američkoj pop kulturi utisak da većina pisaca teži pisanju nečega što se zove The Great American Novel, roman koji savršeno opisuje duh vremena u Americi. To bi bilo nešto kao sveti gral američkih književnika, mostić ne samo do sveameričkog parnasa već do pravog star spangled Olimpa, gdje bi se pisac tog romana ugurao u momčad nacionalnih orijaša, negdje između, recimo, Lincolna, Washingtona, Roosevelta i oličenja američkog duha, The Dukea Johna Waynea i briljantnog petparačkog kapitalističkog varalice i skorojevića, Alve Edisona.
 
Piscu velikog američkog romana bi se možda svidjelo kartati u tom društvancu, možda i ne bi, ali ga ne bi mogao izbjeći. F. Scott Fitzgerald svakako nije umro misleći da je iza sebe ostavio veliko djelo američke književnosti, djelo koje danas učenici u tamošnjim školama moraju studirati i analizirati bez konca i kraja. Nije znao da je napisao roman o kojem će se govoriti gotovo 90 godina nakon njegova nastanka kao o djelu koje je uhvatilo esenciju onoga što Amerika jest.
 
Fitzgerald je u trenucima smrti mislio da je zaboravljen kao pisac i da ga njegova djela neće nadživjeti. No, stvari su se počele mijenjati nekoliko godina nakon njegove smrti, kad je čak 150 tisuća primjeraka romana podijeljeno američkim vojnicima koji su se borili u Drugom svjetskom ratu. To je bio početak buma, jer je od tad pa do danas Veliki Gatsby prodan u više od 25 milijuna primjeraka, a i danas, čak 73 godine nakon autorove smrti, najprodavaniji je naslov u SAD-u. Veliki Gatsby je u svibnju 2013. godine na prvome mjestu bestselera. 
 
***
 
Iako predstava romana kao literarnog zrcala koje nam pokazuje svijet u svojoj punini i u svojoj istinitosti danas ne vrijedi kao što je to bilo prije više od 150 godina, činjenica je da svako vrijeme želi svoj veliki roman, djelo koje će opisati stvari onakvima kakve one jesu, iako vrlo dobro znamo da 'opisivanje stvari onakvima kakve one jesu'  zapravo ne znači apsolutno ništa. Nema mnogo Velikih američkih romana - taj su naziv dobili tek rijetki, njih možda desetak: Melvilleov Moby-Dick jedan je među njima, Huckleberry Finn Marka Twaina također, Faulknerov Absalom, Absalom! zatim Trilogija U.S.A. Dos Passosa, možda i Ubiti pticu rugalicu Harper Lee, dok oko najpoznatijih romana Pynchona, Rotha, Morrisonove i Cormaca McCarthyja nikad nije postojao konsenzus. Zašto i bi,  uostalom, jer  je ipak u pitanju neodređen fenomen iz kojega šiklja arbitrarnost.
 
Svaka generacija žudi za svojim Velikim romanom, a posljednji koje su neki spominjali u tom kontekstu, David Foster Wallace i Pynchon svoje su romane napisali u prošlom stoljeću.
 
I tako Amerikanci čekaju i čekaju Veliki Američki roman koji će im pokazati pravo oličenje američkoga duha (u međuvremenu su dočekali poneki takav film, poput pompoznog čudovišta There Will Be Blood) no dok čekaju prvi u novom milenijumu, pred njima u punoj svojoj snazi ponovno stoji prvi Veliki američki roman 20. stoljeća.  Ako Veliki Gatsby i jest Veliki američki roman, on je prije svega veliki roman, roman koji je ostavio ogroman utjecaj na generacije pisaca, i to ne samo u Americi.
 
 
Priprosti Amerikanci koji naseljavaju područje zvano Bible Belt, mjesto s najviše crkvica i kapelica po glavi stanovnika u svijetu, s nestrpljenjem očekuju sudnji dan, veliki potop, i neki čak po uzoru na učitelja im Nou, grade arke i spremaju se za Dan poslije. Ako zajednica tzv. preppera, kojih je u Americi iznenađujuće velik broj, s iščekivanjem gledaju u nebo i čekaju Melankoliju, ili atomsku gljivu, svejedno, u njihovim skloništima nema previše mjesta za police s knjigama. Za dan poslije mjesta ima samo za Knjigu, a oni skloni pisanoj riječi možda su spremni ostaviti mjesto i za Veliki američki roman.
 
Možemo samo spekulirati o tome bi li bilo mjesta na policama preppera za još jednu knjigu osim Biblije, i bi li se tamo ikako moglo naći nešto tako ovozemaljski i prozaično poput prave proze. Police preppera, međutim, ne bi valjalo usporediti s nečim što se zove kamidana – tradicionalnom japanskom policom koja služi kao svojevrsni kućni hram šinto bogovima. Simbolički, na kamidanu je Velikog Gatsbyja stavio poznati japanski romanopisac, Haruki Murakami, koji je preveo Velikog Gatsbyja na japanski, i koji je napisao zanimljiv esej o tom prijevodu.
 
"Ako se točno sjećam, bio sam u kasnim tridesetima kad sam počeo govoriti ljudima da ću prevesti Velikog Gatsbyja kad navršim šezdeseti rođendan. Najavivši to, nastavio sam s vlastitom svakodnevicom kao da se približavam tom zadanom trenutku, i to toliko da je većina toga što sam činio bilo pomjereno kao nekom vrstom obrnute kalkulacije. Metaforički gledano, stavio sam Velikog Gatsbyja na svoju kamidanu, visoku policu što služi kao kućni hram šinto bogovima, i nastavio sam živjeti pogledavajući u tom smjeru s vremena na vrijeme."
 
Bez obzira je li u pitanju Veliki američki roman ili ne svakako je riječ o velikom američkom romanu, kojeg Haruki Murakami smješta na sam vrh vlastitog čitalačkog iskustva: "Kad me pitaju koje tri knjige mi najviše znače, odgovaram bez razmišljanja: Veliki Gatsby, Braća Karamazovi Dostojevskog i The Long Goodbye Raymonda Chandlera. Sva tri romana su mi izuzetno važna (i kao čitatelju i kao piscu); međutim, kad bih bio prisiljen izabrati jedan, bez sustezanja bih odabrao Gatsbyja. Da nije bilo Fitzgeraldova romana, ne bih danas pisao književnost kakvu pišem (štoviše, moguće je da ne bih pisao uopće, no to je sad što bi bilo kad bi bilo)... Iako tanašan za djelo pune veličine, služio mi je kao standard odnosno kao točka kretanja, aksa oko koje sam mogao organizirati mnoge koordinate koje tvore moj romaneskni svijet."
 
Veliki Gatsby Fitzgeralda polazna je točka mnogim američkim i ne samo američkim piscima. A o ponovnoj popularnosti Velikog Gatsbyja najbolje govori silazak romana u doljnje registre kulture – prelazak u pop kulturu i često poigravanje romanom raznih komičara uvijek ukazuje da je roman opet in,a kad se pojave igrice Gatsby jasno je koliko je roman u modi. 
 
Komičar Stephen Colbert, koji ima svoj book club kao parodiju na Oprahin, i nedavna dobitnica Pulitzera Jennifer Egan, čiji roman A Visit From The Goon Squad (kod nas preveden Vrijeme je opak igrač) iako dosta zanimljiv i hvaljen nije nikakvo remek-djelo, kako je to dio kritike htio da povjerujemo, govore o Gatsbyju. U ovom videu Jennifer Egan odgovara na pitanje zašto je Veliki Gatsby veliki američki roman (prema Colbertu, koji ne pati od suviška smisla za humor, Veliki Gatsby je velik i zato što je tako malen).
 
 
Neven Svilar
 
POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.