KRITIKA 150: Marinko Koščec
Koščecova slika Grintovca jeste slika Hrvatske, ali i čitave teritorije bivše Jugoslavije i ona nije nimalo vesela.

Kritičko skeniranje novih domaćih knjiga i probrane regionalne ponude.

Sve ono s čim ste se htjeli upoznati i vrijednosno usporediti, samo što nije bilo nikoga da se time pozabavi.
Koščecova slika Grintovca jeste slika Hrvatske, ali i čitave teritorije bivše Jugoslavije i ona nije nimalo vesela.
Herceg je posvećen isprobavanju sižejnih postupaka i pogleda na tematski krug; svaki novi naslov nas vodi drugačijim narativnim putem.
Za Anelu Borčić otok je stanje uma, mentalitetâ ukotvljenih u rigidnu strukturu koju definiraju tradicija, mit i nesposobnost da se prihvati Drugo.
Teško je, u ovako teškom i mučnom narativu, balansirati na tankoj ivici koja literaturu deli od prenaglašene melodrame.
Roman ne govori o romantiziranoj potrazi za samim sobom, već o neplaniranom prilagođavanju neminovnom.
Zemlja u kojoj nema mjesta za starce simbolički je prikazana bezimenim selom podijeljenim na dvije strane – hrvatsku i bošnjačku.
Nepoznavanje situacije, u ovom slučaju, jeste ogromna prednost koja se otvara kada je u pitanju uživanje i tumačenje stihova.
Priče bi i samostalno funkcionirale dosta dobro, ali konceptualni pristup donosi željenu kohezivnost i rezultira prilično zanimljivim djelom.
'Karusel' priča o malim ljudima koje su ideologije uhvatile nespremne, o strahovima i predrasudama palanke i (ne)spremnosti da se one prevaziđu.
Osnovni problemski čvor romana predstavlja pitanje identiteta, koje Vujičić zapliće nenametljivo, ali dosljedno.
Iako naslov 'Bilo nam je tako lijepo' nosi u sebi melanholičnu konotaciju, čitav roman bi se pre mogao posmatrati kao ironizacija ove rečenice.
Krušvarov junak Anđelko, nije ništa drugo do 'papirni junak', protagonista sa velikim 'P', odnosno puka literarna konstrukcija.
U 'Uvodu u smiješni ples' za protagonistu, tj. samog Perišića biti slobodan znači živeti 'male slobode'.
Mali deo tekstova u knjizi predstavljaju priče izuzetno visokog kvaliteta, a dobar deo predstavljaju prozne crtice kojima često nedostaje jasna motivacija.
Sukob i izgradnja vlastitog identiteta neke su od osnovnih tema knjige koje se reflektiraju i obnavljaju na jezičnoj, formalnoj razini.
Da li je kolaboracija advertajzinga i književnosti moguća? I čemu to uopšte služi?
Marković se fokusira na 'univerzalnu Drugost' istražujući jedinstvena iskustva koja tvore pojedinca i koja ga obilježavaju kao različitog od ostalih.
Autor uspeva da izbegne sve one jevtine podmetačine na koje pristaju toliki dečiji pisci kad pišu o svom detinjstvu.
Paradigmatski lik žene kojeg Milana Vlaović uspostavlja u svom romanu, nije osobito pametan tip žene.
Na tekstu je rađeno upravo onoliko koliko je bilo potebno da se on upriliči za večernju zabavu srednjeg sloja u Zagrebu ili bilo gde drugde na ovim prostorima.