Ponedjeljak
09.03.2009.

KRITIKA 23: Sonja Gašperov




A+ A-

'Dalmatinke na prozacu', tako bi nekako mogao glasiti rezime prve tri godine natječaja Prozac, pokrenutog kako bi dao šansu za prvo ukoričenje autori(ca)ma mlađima od 35 i, onako usput, malo prozračio našu proznu scenu. Priča je počela kao suradnja AGM-a i Vijenca, u aktualnoj verziji hardware osiguravaju Algoritam i Zarez, ali software i dalje nosi potpis Krune Lokotara, urednika koji svoj posao shvaća dovoljno ozbiljno da bi ušao u tržišno tako neozbiljan poduhvat kao što je sustavno afirmiranje mladih i neafirmiranih prozaika i prozaistica (i, paralelno – a tek je to neozbiljno – pjesnika i pjesnikinja, natječajem Na vrh jezika).

Prva godina Prozaca donijela je hvaljenu zbirku priča Nasmijati psa Splićanke Olje Savičević Ivančević, druga nešto slabiju, ali svejedno nepravedno zanemarenu Koliko košta gram? Dubrovkinje Marijane Ogreste, a treća, evo, definitivno najiščašeniji naslov: Cyber ZOO Sonje Gašperov (Algoritam 2008.), splitske strip-crtačice, blogerice i asistentice na Akademiji likovnih umjetnosti.

Ono što oduševljava u Cyber ZOO-u nepretencioznost je kojom plasira radikalno subverzivne teme. Kada naši pisci posežu za 'nepoćudnim' motivima – a nepoćudnost se, pritom, najčešće svodi na tek malo nekonvencionalniju seksualnost ili vrlo direktnu kritiku aktualnih društvenih anomalija – onda obično imate dojam kako se tekst savija i posrće pod težinom problema, sve je tu stavljeno u funkciju provokativnosti i knjiga naprosto vapi da joj nalijepite onu izlizanu etiketu 'angažirane i hrabre literature'. Za razliku od takvih 'pisama namjere', pismo Sonje Gašperov razigrano je, autorska pozicija originalna a pripovjedni svijet konstruiran po zakonima logike toliko uvrnute, izvrnute i sumanute, da sasvim 'logično' proizvodi zborove anđela i glasove duhova, sentimentalna sjećanja na djetinjstvo i manje sentimentalna na prve seksualne igrice u vrtiću, parodije basni i dopisivanje s Bogom, cybersex i zoofiliju, silovanja i konceptualnu umjetnost. Pravila morala, stabilni identiteti i društvene konvencije stavljeni su skupa s nečim naizgled tako samorazumljivim kao što je antropocentrična vizija svijeta na vrtoglavi narativni rollercoaster s kojega onda izlijeću pri prvom zavoju, da ne smetaju vožnji u kojoj se ljudi, zvijeri i kompjuteri vole i umrežavaju negdje na križanjima ontologije i suvremene tehnologije.


Većinu od dvadesetak prikupljenih priča povezuje lik djevojčice/djevojke Divote, a podijeljene su u tri poglavlja 'otvorena' autoričinim ilustracijama. Knjiga počinje, sasvim konvencionalno, Prologom: crtež psa s maskom psa koji u naručju drži mrtvo štene shvatit ćete već nakon čitanja prvih nekoliko priča, kroz duhovitu aluziju na antologijskog Mausa Arta Spiegelmana (prvi strip-roman koji je dobio Pulitzera za književnost) govori puno o autorskoj poziciji: dok tamo pripovjedač u jednom metanarativnom kadru crta sebe kao čovjeka pod maskom miša, ovdje pripovjedačica sebe prikazuje pod maskom psa, ali kao – psa. Nema ni govora, dakle, o alegoriji ni o prenesenim značenjima kojima je baratao Spiegelman, nije tu stvar o upućivanju na drugu, 'normalnu' razinu, čime se ta razina povratno (i implicitno) stabilizira i 'opravdava'; ne, ovdje je stvar 'razbucana' do kraja a svaka sugestija 'realnosti' suspendirana ili, u najboljem slučaju, uključena kroz svijest o pogledu Drugoga – zna se da on pretendira na normativizaciju i hegemonizaciju značenjskog polja stvarnosti, ali se na te njegove pretenzije jednostavno ne obraća previše pažnje. Tako je već uvodna ilustracija sjajan primjer onoga u čemu je Cyber ZOO najzanimljiviji: sasvim nepretenciozno i vrlo zabavno obračunava se s ideološkim postavkama kojima se brojni 'seriozniji' i naizgled ambiciozniji tekstovi suvremene prozne produkcije niti ne približavaju.

A nakon što uvodne priče iz Prologa ocrtaju polje razigravanja tih strategija subverzije – remixiranje 'stvarnosnih', često autobiografskih motiva nadrealnim situacijama, premreženost teksta popkulturnim referencama, fluidne identitete, komične i nonsensne pripovjedne zaokrete – središnji i najopsežniji dio, Brlog, dalje ih razvija. Osim Divote, povremeno se tu pojavljuju članovi njene obitelji, prijateljice i prijatelji, ali defilira i cijela menažerija pasa, mačaka, magaraca, kokošaka, vukova, jelena, mrava, cvrčaka... Životinjski su likovi prikazani bez bilo kakve antropomorfizacije ili stereotipne idilizacije, ljudski nabačeni skicozno i bez razrađenije psihološke motivacije: svi se oni kreću i djeluju sasvim nepredvidljivo, podređeni jedino pomaknutoj logici autorske poetike. Konačno, nakon Brloga slijedi Blog - završni dio sabire priče tematski fokusirane na virtualne stvarnosti, digitalizirane emocije i višestruko posredovane ljudske odnose, u kojima se sve radi online: upoznaje, seksa i tuguje za bliskim pokojnicima.


Većina priča Cyber ZOO-a vrlo je labave narativne strukture i često završavaju 'lažnom poantom'. Ponekad je – primjerice u uvodnoj Hoćeš to objaviti? – ta pripovjedna nedisciplina i razbarušenost pretjerana, pa se čini da se stvar svodi na gomilanje začudnih motiva. Ponekad – na primjer u Kako je gospodin Vardo postao pisac – priča je zaokružena i poantirana, ali tada kao da olako proigrava otvorene teme završnom doskočicom, svodeći se na manje-više predvidljiv vic. Ipak, najviše ih je uspješno ukotvljeno negdje između ta dva ekstrema, pa plutaju među različitim mogućim tumačenjima, istodobno ih provocirajući, opravdavajući i negirajući.
Kada bi se pod Cyber ZOO-om podvlačila crta, dalo bi se istaknuti poneki pasus suvišne patetike, poneki idiosinkratični potez viška, pa i poneku priču bez koje se moglo sklopiti zbirku, a da se pritom ne izgubi puno; takve neujednačenosti, međutim, nekako idu s debitantskim ukoričenjima, a autorska pozicija Sonje Gašperov toliko je samosvojna, zabavna i radikalna da bi joj čitatelj 'oprostio' i veće gafove. Bolje je, stoga, istaknuti najupečatljivija mjesta knjige: priče Av-av za dušu, u kojoj djevojčica, nakon što joj otruju ljubimca, odluči sama postati pas, Squirrel girl, o brutalnom silovanju za koje ostaje nejasno je li se zbilja dogodilo, Papak pod šifrom, fantazmagoričnu vožnja automobilom kroz šumu neobičnih prometnih znakova...
A posebna priča je 'virtualna ekstenzija' ove proze na adresi cyberzoo.blog.hr: potcrtane rečenice u knjizi papirnati su 'linkovi' na 'Ono Što Je Gola Istina U Pričama Iz Knjige Cyber ZOO' – mali multimedijalni arhiv referenci, od stripova, preko fotografija do audio-zapisa, dok novi postovi uredno prate recepciju knjige, promocije i osvrte. Cyber ZOO je, dakle, preporučljivo čitati objeručke: s knjigom u jednoj i mišem u drugoj šaci.

Boris Postnikov

 
Boris Postnikov (Split, 1979) - diplomirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao copywriter, uređuje dvotjednik Zarez i virtualni časopis za književnost www.knjigomat.com, a objavljuje još i na Trećem programu Hrvatskog radija.

***

KRITIKE - novi projekt na portalu booksa.hr!
Aktivna suradnja mlađe kritičarske populacije Bookse i beogradskog Betona.

Kritičko skeniranje novih domaćih knjiga i probrane regionalne ponude (BiH, CG, Srbija). Sve ono s čim ste se htjeli upoznati i vrijednosno usporediti, samo što nije bilo nikoga da se time pozabavi.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.