Ponedjeljak
20.04.2009.

KRITIKA 28: Pero Kvesić




A+ A-

U onim rijetkim prilikama kad se dogodi reizdanje zbirke kratkih priča, mora da se radi ili o neprijepornom klasiku, ili o čudaku na ego-tripu. Pero Kvesić je upravo oboje – bez čvrstog razloga i okrugle obljetnice, na vlastitu je inicijativu i o vlastitom trošku opet svijetu obznanio kako još uvijek živi mali Pero K. kojem je dosadilo da mu dobre priče trunu po sporednim policama knjižnica, pa se i nakon 33 godine od prvog objavljivanja nastavlja dobro sprdati. Fascinira medijska recepcija tog usamljeničkog čina – odjednom se svi hvastaju kako je našem Peri K. jedna priča ušla u dansku lektiru, shvatili su da je u životu smislio i Male leteće medvjediće i osmislio oh-tako-urbanu GSK Jabuku, da je Hrvatima otkrio erotiku kroz Erotiku i da je baš odlično kako nas je stao podsjećati da su danas smrtno ozbiljni likovi poput Inoslava Beškera (odnosno malog demona Imbre B.), Antuna Vujića, Nenada Polimca ili Ninoslava Pavića bili golobradi zajebanti i da je stvarnosna proza postojala mnogo prije Perišića ili Popovića. Neki od spominjanih tipova su, kako rekoh, danas velike medijske face, neki su već postali klasici kako zbog briljantnog opusa, tako i zbog vlastite smrti (recimo, Zoran Tadić), dok su neki svojih pet minuta slave doživjeli jedino na stranicama knjige i sad žive neke svoje nepoznate živote. Nekako se u takvim trenucima uvijek sjetim imaginarne Mirne zbog koje, baš nekako tih godina, Džoni nije želio da se blamira, i onda ju je neki od nedavnih revival-filmova o tim godinama (Kad Miki kaže da se boji) imenom i prezimenom prikazao kao zrelu gospođu pomalo razočaranu životom jer su joj one godine bile najbolje ikad, što je ispalo krajnje dirljivo. Nekako slično osjećao sam se čitajući i Perine onodobne doživljaje, spajajući ondašnja imena i njihove čine s današnjim likovima. Nevjerojatno, ne?


Jedini je problem, vidimo iz priloženog (knjige, naime), što je ondašnja stvarnost bila puno zanimljivija, odnosno prostor neslobode pružao je priliku njemu (Peri K.) i njemu sličnim deranima da istražuju granice i idu u dubinu, pa dokle ide. OK, dubina je bila i u tome što se Pero K. nije libio spomenuti penis i vaginu ovako izravno, ali druga su to bila vremena, hej! Današnja ogromna količina beskrajne slobode moderne derane stavlja u poziciju najobičnijih promatrača i kroničara suvremenih zala – kurci i pičke frcaju literaturom, a kakvo je to istraživanje slobode kad na rave-partyju sasvim slobodno čvakneš keks ili se ubodeš u atomskom skloništu, kad odeš na Perkovićev koncert (Markov, da ne bude zabune) ili Dinamovu utakmicu i izdivljaš se urlajući fašističke parole pa onda pišeš o tome, kad nema Damoklovog mača kazne koji ti visi nad glavom... pitam ja vas? U Perinim formativnim godinama mogao si, zastraniš li ili pretjeraš sa zajebancijom, biti zauvijek istjeran sa Sveučilišta pa ti džabe bogomdana pamet, ili pak biti poslan u kosovsku zabit na 15 mjeseci guljenja pod petokrakom. A danas? Dobiješ književnu nagradu!

Vratimo se samim pričama – u nekima mali Pero kao zli povampireni Adrian Mole zaključuje kako i ženske imaju pimpek koji se nalazi na dnu one ženske stvari i zove se nekako 'klito...', u drugima pak veliki Kvesić smrtno ozbiljno, pseudoznanstveno i citirajući Hegela dokazuje kako bi zrele žene trebale prigrliti pristale mladiće, a iskusni muškarci bi bili idealni partneri djevojkama koje tek stupaju na stazu punog života što bi smanjilo međugeneracijski jaz, ter dovelo do sveopće harmonije i sreće, a i generalnog poboljšanja ondašnje svjetske situacije (nekako slutim, bivajući pripadnikom ovih posljednjih, da je to dobar recept i za današnji svjetski poredak), a u trećima nas, kad baš pomislimo da smo se navikli na njegov stil, brutalno pogađa u solarni pleksus kad objašnjava zašto pudli lete na jug, pritom otkrivajući suptilni pripovjedački nerv. Dapače, u jednoj od priča zajebant Pero K. puno efektnije od skijaša Ivice K. u kontekst dovodi poraženu silu: '...Dovukoh se do pošte kao nacistička vojska od Staljingrada: cvokoćući zubima, klepećući kostima, zavijajućim želucem i sav krmeljav.' To potpuno objašnjava onaj 'ali' Igora Mandića, kad je ovaj napisao '...ove priče ne valjaju ništa, ali...'


Na kraju, da se razumijemo: njegove priče (njega, Pere K.) veze blage nemaju s Carverom. Eto, spomenuo sam ga jer je nepisano pravilo da se alkoholni klasik spominje ama baš u svakoj kritici priča s naše neosunčane strane Alpa, dok se Pero K. ne spominje nikad. Kad sam prije neki dan, baš u skladu sa stanjem hrvatske kulture, ručao u restoranu Zinfandel s visokopozicioniranom djelatnicom male domaće ambiciozne izdavačke kuće, inače mojom dragom prijateljicom, zaključili smo kako su prokletstvo na hrvatsku književnost bacili likovi koji dolaze u krivo vrijeme na krivo mjesto – pa kome se, zaboga, može svidjeti Zagreb u svitanje? Srećom, postoje tako neke zbirke priča koje ne postavljaju i ne odgovaraju ni na kakva pitanja (sic!) i čiji su likovi baš na pravom mjestu, baš u pravo vrijeme. Šteta je samo što se više ni u provincijskim knjižnicama ne mogu naći zbirke priča, recimo, Davora Slamniga ili Ede Budiše – eto, baš zato je ovaj Perin samoubilački čin na tragu novog iznalaženja prostora slobode u današnje vrijeme. Iz pozicije modnog mačka, prozi traperice puno bolje stoje nego, recimo uggsice koje nose Biondićka ili Celzijeva.

Jebiga, 'mali Pero Kvesić bio je vrlo draga osoba. Meni je tako žao što ga više nema. Osjećam se tako sam.', reče Pero K., a i ja se slažem s njim.  

Božidar Pavlović

Opaska uredništva:

Reizdanje knjige Uvod u Peru K. možete kupiti isključivo u zemaljskoj knjižari Booksa i virtualnoj knjižari Bookmark, a zašto samo na ova dva mjesta doznajte na promociji knjige u četvrtak 23.4. u Booksi.

Božidar Pavlović (1971, Zagreb) - nije završio nikakav društveni fakultet, ali jest elektrotehnički, no to mu pri čitanju i razmišljanju nimalo ne smeta. U radno vrijeme radi nešto drugo. Svojedobno pisao za Kult i Nomad. Danas piše isključivo za Booksu.

***

KRITIKE - novi projekt na portalu booksa.hr!
Aktivna suradnja mlađe kritičarske populacije Bookse i beogradskog Betona.

Kritičko skeniranje novih domaćih knjiga i probrane regionalne ponude (BiH, CG, Srbija). Sve ono s čim ste se htjeli upoznati i vrijednosno usporediti, samo što nije bilo nikoga da se time pozabavi.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.