Petak
23.07.2010.

Ne damo Varšavsku: Kapetan Zlokob & Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu




A+ A-

Uredom Kapetana Zlokoba dominira stol težak blizu dvije i pol tone. Kakav stol, komentirali su zadivljeno svi oni koji su ga imali priliku vidjeti.
Stol i pol! – klicali su, a Kapetan Zlokob samo se skromno smješkao držeći ruke onako kako to čine viđeniji državnici.
Tom potezu naučili su ga likovi iz jedne britanske tvrtke koja se bavi tesanjem imidža. Još od ranih devedesetih obučavaju istočnoeuropske političare državničkim gestama, tajnama govorništva, vještinama općenja s medijima, a na trećem stupnju naučit će vas što raditi s rukama u situacijama kada nastupate na predizbornim skupovima ili, na primjer, u Otvorenom kod Mislava Togonala. Omiljeni pokret Kapetana Zlokoba je dodirivati vrhovima prstiju jedne ruke odgovarajuće vrhove prstiju one druge ruke. Premda djeluje jednostavno poput kakve glupe igrice za predškolski uzrast u praksi to nije lako izvesti. Često se dogodi da vrhovima prstiju promašite one druge vrhove prstiju i onda to izgleda bijedno i neuvjerljivo.
Prosječan birač reći će – gle, nema jebene šanse da svoj glas dam nekom tko fulava vrhove prstiju.
I zato je Kapetan Zlokob vrijedno vježbao i vježbao i vježbao sve dok ovu državničku gestu nije dotjerao do savršenstva. Sjedio je iza tog superstola u gradskom uredu i rado demonstrirao svoju vještinu, a stol je bio stvarno opak. Jedan od onih koji vas posve sigurno neće ostaviti hladnim. Na prednjoj strani tog djeda svih stolova dao je Kapetan Zlokob ugravirati četiri velika slova – NIRSP.
To je značilo – Neka institucije rade svoj posao.
Što god bi ga pitali Kapetan je vješto odgovarao: Neka institucije rade svoj posao, i to je podjednako zbunjivalo i novinare i institucije koje bi trebale raditi svoj posao.

***
 
Jednog dana u gradski ured došao je Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu. Nitko nikada u povijesti čovječanstva nije imao takve čizme. Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu ugledan je biznismen. Nosi krasne šalove, predivne bijele šulje, kosu njeguje najskupljim sredstvima za njegu kose i na sve to, kao šlag na tortu, dolaze te jako visoke čizme od kože mladoga dupina. Prvo se ubije mladunče dupina, odstrani se dupinče i uzme se koža koja se onda proprži na mladom luku dok ne požuti, doda se malo bijelog vina, dva deci devinog mlijeka i onda se ta ista koža kuha šest do osam sati na laganoj vatri.
U okrutnom svijetu krupnog kapitala imidž je od presudne važnosti. Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu imao je jake adute – imao je najljepše čizme na svijetu.

Kakve čizme! – klicahu mu.
Nice boots, maaaaan! – govorahu zadivljeno poslovni partneri.
Aj-aj-aj, kakve čizmetine, senjor! Pa gdje ste to uboli? – raspitivahu se drugi poslovni ljudi.

Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu samo se zadovoljno smješkao gladeći svoju svježe izbrijanu, koščatu bradu. Čizme su mu vremenom priskrbile veliki ugled i zato ih nikada nije skidao. Točnije, skidao ih je samo kada bi jedan par čizama mijenjao za isti takav. Imao ih je sedam pari za koje je sedam mladih dupina položilo svoje mlade živote u vodama dalekoistočnih mora.

"Dobar dan želim", pozdravio je Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu.
"Uvijek budi faljen Isus", odgovorio je Kapetan Zlokob dodirnuvši vrhovima prstiju jedne ruke vrhove prstiju one druge ruke.

Čizme Čovjeka s najljepšim čizmama na svijetu u tom trenutku zabljesnule su se kao dupin kada iskoči iz oceana pa se zabljesne na suncu i Kapetan Zokob zagrcnuo se od te neviđene ljepote.

"Svetih mi Ćirila i Metoda, pa odakle vam tako lijepe čizme, gospodine?"
"Čizme, ha, teško ih je nabaviti u slobodnoj prodaji, ali pustimo sad to, imam specijalni prijedlog za vas."
"Sjedite samo", Kapetan Zlokob ponudi gosta ne skidajući pogled s čizama, "S kakvim to specijalnim prijedlogom dolazite?"
"Vi neprikosnoveno vladate ovim gradom, je li tako?"
"S Božjom pomoći i slobodnom voljom birača, ja sam, vidite, samo instrument u rukama drugih", Kapetan Zlokob skromno slegnu ramenima.
"Ali donosite sve važne odluke, pa čak i one koje se tiču urbanističkog planiranja grada, zar ne?"
"Gledajte, ja uvijek volim kazati – neka svak dela svoj posao i svima će nam bit bolje. Polazim od sebe, spavam oko jedan sat, od jedan do dva ujutro, u pol tri već trčim na Sljeme sa svojim pesom, od pet ujutro do pola jedan iza ponoći delam…"
"Jasno, jasno", Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu prekine Kapetana Zlokoba u pol rečenice, "Svi smo mi radišni, ono što mene u ovom trenutku zanima je sljedeće – možete li vi izdati određene dozvole?"
"Sve se može, moj gospodine, sve se može, pitanje je samo hoćemo li svi biti sretni na kraju priče, kužite kaj hoću reć, kaj ne?", reče Kapetan Zlokob vadeći iz ladice dvije lule od ružina drveta i vrećicu s fino nasječenim hercegovačkim duhanom.
Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu dobro je kužio kamo cilja njegov sugovornik. U pitanjima sreće snalazio se više nego dobro. Da stvar do kraja uredi kako valja odluči igrati s Kapetanom otvorenih karata.

"Radi se o Varšavskoj, znate o kojoj ulici govorim?"
"Kak ne, to mi je jedna od omiljenih ulica, kaj bi onda šteli s Varšavskom?"
"Morao bih je devastirati, ali onako baš totalno, kako bih rekao – do neprepoznavanja uništiti, morao bih kopati ispod nje najmanje devet kilometara, uradili bi podzemnu garažu, a gore, na površini, sve sami poslovni prostori za poznate svjetske marke."
"Uuu, nezgodno, devastacija velite, nezgodno do boli, baš problematično. Jedva čekaju da me optuže kako podilazim krupnom kapitalu. Varšavska – tvrd orah, otprto vam to velim, tvrd orah", Kapetan Zlokob do tada je već napunio lule i jednu od njih pruži Čovjeku s najljepšim čizmama na svijetu, "Dajte si jednu zapušite, to je najbolši duhan na svijetu, duhan iz mog kraja."

Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu nije uopće mario za duhan, ali odluči prihvatiti ponuđenu lulu da ne uvrijedi Kapetana pa su neko vrijeme u tišini pućkali otpuhujući guste oblake dima prema plafonu na kojemu se kočoperila replika slikarskih dekoracija sa svoda Sikstinske kapele.

"Svjestan sam neugodnosti, udruga za promicanje svega živog i neživog, mogućih prosvjeda i ostalog, ali, dajem vam svoju riječ – isplatit će se."

Posljednje tri riječi zazvučale su obećavajuće u ušima Kapetana Zlokoba.

"Poslovni centar, podzemna garaža, ha, pa zašto u Varšavskoj, mogu vam predložiti tušta i tma drugih dobrih lokacija, kaj velite?"
"Mora bit baš Varšavska i nijedna druga lokacija ne dolazi u obzir."
"Baš Varšavska?"
"Baš."
"A zakaj, zakaj, prosim lepo?"
"Morate sve znati, dobro, pođimo onda na lice mjesta."

***

Sveudilj pućakajući u lule od ružina drveta Kapetan Zlokob i Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu spuste se do Varšavske ulice. Čizme od kože mladoga dupina bljeskale su na zagrebačkom suncu toliko jako da slučajni prolaznici nisu mogli ni gledati u njih.

"Tu dolje je odgovor", Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu čučne nasred Varšavske i kucne dvaput lulom po asfaltu.
"Kaj, kaj je to dolje, gdje dolje?", spusti se i Kapetan.
"Ne znam, možda i do devet-deset kilometara. Negdje duboko dolje nalazi se kovčeg s Belzebubovim trozupcem optočen smaragdima i draguljima i crnim biserjem."
"Ma hajte molim vas, Belzebubov trozubec, a da niste vi malo zabrijali?"
"Nisam ništa zabrijal, imam mapu, pogledajte", i tu Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu izvadi požutjelu mapu iz džepa i raširi ju, "Evo, ovdje, točno tu treba kopati."
"Na X?"
"Tako je, na X."
"Znači, podzemna garaža i trgovački centar s poznatim svjetskim markama – sve je to…"
"Kamuflaža, da, uostalom, novac od svega toga može se prelijevati na koji god hoćete račun."
"Prelijevati, velite, ha, paaa… mogli bi otvoriti jedan takav račun, ti jarca, zakaj ne, ha?"
"Apsolutno, onda, mogli bi mi izdati dozvolu za radove?"
"Ne jednu, tri ak treba, kužite, pa tu bi nama u Zagrebu i pasala jedna takva fina garaža i trgovine sa skupim markama, kad bolje razmislim – to je u interesu grada."
"Za dobrobit grada!", Čovjek s najljepšim čizmama na svijetu visoko podigne lulu.
"Za dobrobit grada!", i Kapetan podigne svoju lulu i njihove dvije lule na trenutak zaklone sunce.

***

U isto vrijeme, malo dalje, na Cvjetnom trgu:

Urša Raukar kupovala je buket crvenih ruža u jednom od kioska s cvijećem.
"Isuse", rekla je zadrhtavši.
"Šta ti je Urša?", pitao je Vili koji je čekao da ona kupi svoje ruže.
"Ne znam, osjećam nekakve smetnje u polju Sile… kao da se sprema nešto, nešto fakat loše."


- di end -

Zoran Pilić
fotka: tomislavmedak (flickr)    

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.