Petak
27.05.2016.

Cure s Knežije (dio drugi)




Extra_large_csk_2
foto: Bessie B. / Flickr
A+ A-

Mali podsjetnik na sam početak operacije 'Cure s Knežije'. Nadstojnik Lućano, oštrook i brzouman vladar literarne ubožnice smještene na adresi Martićeva 14d, uočio je promjene u ponašanju kod nekih svojih djelatnica. Konkretno – kod pustopašne Mateje i vragolaste, uvijek bundžijski raspoložene dr. Draguljče. Danima su u dobrom, na trenutke i euforičnom raspoloženju. Zašto bi, odmah se zapitao, bilo tko i bilo gdje bio tako dobre volje? Hajde, ponekad možeš zasjati od sreće, ali nemreš dan za danom!

Iz povijesti Lućanu je bilo poznato kako nema veće opasnosti po vladara nego što su sretni pučani. Mateja i Dunja su ili usred nekakve velike operacije čiji je glavni cilj, predmnijevao je, svrgavanje diktatora – njega samog, ili su pak ostvarile iznenadan novčani probitak. Treće nema što biti. Dobro, možda će se uskoro udati, ali kakve su šanse da bi u isto vrijeme obje nabasale na idealne ženike!?

Pozvao je stoga redara Andréa i naložio mu neka istraži ovaj slučaj i što hitnije podnese izvješće o rezultatima.

***

STROGO POVJERLJIVO: OPERACIJA 'CURE S KNEŽIJE'

Četvrtak. U 20:32 Mateja i Dunja napuštaju prostorije kombinata. Prerušen u slučajna prolaznika klamzam za njima održavajući pristojan razmak od kojih 40 koraka. Sumnjivice se kreću Martićevom prema centru. Tamo na križanju kod Smičiklasove mimoilazim se s B. Petrovom, mlađahnim političkim liderom – u velikoj je žurbi i za njim ostaje oštar miris mandarina.

Na križanju Draškovićeve i Jurišićeve cure se naglo razilaze! Ovakav manevar, moram to priznati, nisam očekivao. I što sad? Za kojom god da krenem – ona druga izmaknut će mi nadzoru i za to vrijeme može raditi što joj se prohtije. Na moju veliku sreću dr. Draguljče već nakon tridesetak metara ulazi u sjedište Bubnjardžijsko-dobošarskog saveza mladih gdje će po svoj prilici malo vježbati s drugim mladim bubnjardžijkama i bubnjarima.

Hitam za Matejom koja nije daleko odmaknula. Svako malo zastaje ispred izloga razgledajući primamljive proizvode. Na koncu ulazi u prodavaonicu čajeva gdje kupuje neprilično veliku količinu najrazličitijih vrsta čajeva. Kaj će joj toliko čaja? Samo dan ranije nama je u kombinat stigla pošiljka iz Indije dovoljna za narednih šest mjeseci. Dok ja u bilježnicu zapisujem ovo sumnjivo ponašanje, ona naglo ulazi u sedamnaesticu. Trčim i kao bez duše bacam se u isti taj tramvaj.

Za svaki slučaj iz ruksaka vadim lažni novi roman Sibile Petlevski. Neizvježbanu promatraču učinit će se kako sam zadubljen u štivo, a ja zapravo cijelo vrijeme prek knjige držim sumnjivicu na oku. Puževom brzinom napredujemo Savskom – traje to, imam osjećaj, satima. Težak je špijunski posao, težak i opasan po živce. Kod zgrade Vjesnika zaskoči me glad, pa iz ruksaka vadim sendvič s grdobinom i matovilcem.

U neko doba stižemo na Knežiju, Mateja žurno izlazi iz tramvaja i poput divljeg srndaća pretrčava ulicu. Hitajući za njom odbacujem roman Sibile Petlevski u šipražje, te vadim specijalnu špijunsku bilježnicu od jareće kože i zapisujem – M. čini težak prekršaj pretrčavajući ulicu na mjestu gdje to zakonom nije dopušteno i na ovaj način izlaže i sebe i mene velikoj pogibelji.

Samo zahvaljujući božici Fortuni neozlijeđen prelazim na drugu stranu i eto me u Knežiji – jednom od najzloglasnijih i najopasnijih kvartova u Zagrebu. Ljubiteljica češke poezije ulazi u jednu zgradu. Otprilike minutu poslije svjetlost obasja stan u kojem živi s cimericom Dunjom – drugoosumnjičenom. Skriven iza hrasta lužnjaka moram paziti na sve oko sebe. Za neke kvartove se kaže – ne idi tamo, pojest će te noć. E pa u Knežiji možeš biti pojeden u bilo koje doba – i danju i noću!

Skutren u sjeni hrasta lužnjaka i pripravan na sve, opažam grupicu adolescenata na pločniku. Po ležernom, u isto vrijeme i vrckavom načinu kretanja vidi se da su odavde. Na krilima povjetarca dijelovi njihova razgovora dopiru do mene. Raspravljaju o Strancu Alberta Camusa – koja šatrologija! Kakvo pretvaranje! Netko manje oprezan od mene naivno bi povjerovao – ah, gle, pa to su samo zaljubljenici u književnost!

Ne vjerujte im dragi turisti i ini naivni građani, ne vjerujte im ni riječi, to nisu dokoni knjigoljupci – samo vas zašprehavaju i kad priđete dovoljno blizu – krk!

Hm, sve više prolaznika ulazi u istu onu zgradu u koju je šest minuta ranije kročila i Mateja. Iz ruksaka vadim dalekozor. Izoštravam optiku na najjače i ciljam željenu metu… aha, vidiš, eno Mateje, a i Dunječka je u stanu, tu je još i hrpica ljudi i vrlo je živahno, oh, gle, imaju mali šank u stanu… wait a minute… pa to je gotovo isti onakav šank kakvog imamo u Booksi, koji kukumar se ovdje događa!?

U roku od nekoliko milisekundi svi dijelovi slagalice spajaju se u zastrašujuće jasnu sliku: Cure s Knežije vode ilegalnu Booksu u svom stanu!

U magnovenju mašim se svoje vintage Nokije 3210, biram broj 095-555-555: "Gospodine Lućano, gospodine Lućano, ovo je van svake pameti, morate hitno ovamo…"

U zao čas poklopi me nečija sjena. Iz kmice doletje ruka zlikovca, oduze mi mobač i hiti ga obližnji grm. Iz grmlja se čuo slabašan glas Nadstojnika Lućana: "Halo, nesretniče, gdje si… priopći mi svoju lokaciju, halo… do sto đavola!"

(nastavlja se)

F.B., 27. svibnja 2016., Zagreb

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.