Petak
23.01.2015.

Izbori u Booksi: drugi krug




Extra_large_godzilla
A+ A-

Kako je već rečeno, u prvom krugu izbora za mjesto Časnog Nadstojnika Književnog Kombinata Booksa nismo dobili pobjednika. Ana iz menadžmenta osvojila je 16 glasova, a Luka, zli blizanac dr. Ostojića – 15 i tako se ovo dvoje kandidata plasiraše u drugi krug.

Voditelji Lukine kampanje, Mika (Nadstojnica u dva prethodna mandata) i Viktor, odveli su svog kandidata u Zaprešić gdje su ga, daleko od očiju javnosti, pripremali za majku svih bitaka.

"Luka će pobijediti", dometnuo je Viktor po povratku u Zagreb, "basically, očekujemo da će u sučeljavanju pregaziti svoju protivnicu."

„Pregaz'će je k'o plitak potok", dobacila je Mika šeretski.

Ni u suprotnom taboru nisu sjedili prekriženih ruku. Vanja i Martina, voditelji Anine kampanje, pripremali su svoju uzdanicu na obroncima Sljemena, u Vanjinoj lovačkoj brvnari.

"Kaj smo radili? Ana sve zna, tako da smo najviše vremena utrošili na njezin govor tijela, kužite kaj hoću reć, odlučan gard i to", izjavila je Vanja pred okupljenim novinarima.

"Znači, ona sad ima eyes of tiger, čelični pogled, što prije nije bio slučaj", pojasnila je Martina.

Sučeljavanje je održano u srijedu u prepunoj glavnoj dvorani kombinata koju, manje je to poznato, zovemo još i Kristalna dvorana.

"Moja protukandidatkinja", započeo je Luka, "zadužena je ovdje za book clubove, pa evo što je dala ljudima čitati u posljednje vrijeme: Hamsuna i Kazantzakisa! Nije li to smiješno? Što još možemo očekivati na programu, možda Šolohova, Pearl Buck ili pak Remarquea? Zašto ne i Homera!? Želimo li biti srednjevjekovna literarna ubožnica, pitam se ja, ili moderni književni kombinat s programom primjerenim vremenu u kojemu živimo, a to je, draga kolegice, 21. stoljeće, ako niste znali."

Mika, Viktor i Sale predvodili su frenetično aplaudiranje i ovacije koji uslijediše.

Ana je nabacila pogled sabljastog tigra i uzvratila: "Moj protukandidat priča gluposti. Što ste vi, kolega, nekakav književni modni mačak? Imena koja spominjete s posprdnim smiješkom, pa to su sve redom Godzille svjetske književnosti…"

"Pa dovedimo nekoga od tih Godzilla u Booksu", ubaci hitro Luka, "Ah, oh, ne možemo jer su, helouuuu, živjeli prije tisuću godina."

"Ne prekidajte me, ja sam vas slušala dok ste govorili, molim da mi se vrati šest minuta koje sam izgubila. E moj Luka, pa što vam trebaju ovakve bedastoće? Sami ste sebi najveći neprijatelj. Zamjerate književnim orijašima to kaj više nisu među živima? Nije vas sram?"

"Pusta naklapanja čujemo", Luka će, "Jasno da su u svoje vrijeme, u prekambriju, vaši orijaši slovili za veličine, ali zar je to bilo teško. I Jednooki Džek bio bi kralj u kraljevstvu slijepih. Ta, molim vas, tko je u doba tih Hamsuna, Don Kihota i Mobi Dikova uopće bio vičan peru, tko pismen? Možda jedan posto ukupnog stanovništva zemlje, a i to sam puno rekao.  Ponavljam, dobro nam došli u dvadeset prvo stoljeće! Ovdje i sad, pred svima vama, obećavam da ću još ove godine u Booksu dovesti Marinka Koščeca, Ivicu Prtenjaču i Sibilu Petlevski! Prave, mlade i što je najvažnije – žive pisce. Pisce koji žive tu, par tramvajskih stanica dalje. Za dovesti vaše, čovjek bi morao biti prizivatelj duhova, heh, hvala… hvala…"

Paklenski pljesak razlijegao se Kristalnom dvoranom poput uragana.

"Skidam šešir Koščecu i našoj dragoj Sibili, s Prtenjačom svako ljeto lovim hobotnice u našem lijepom Jadranskom moru, čitala sam njegove pjesme u vrijeme dok ste se vi, kolega, igrali lovice po zagrebačkim parkovima, tako da ne znam o čemu pričamo ovdje. Ako želite nekompetenciju, javašluk i diletantizam – glasajte za mog protukandidata, no ako ste skloniji Booksi kao mirnoj literarnoj lučici usred gradske vreve, glasajte za moj put, jer to je put pravednosti, hvala!"

"Evo i mog završnog slova", nadovezao se Luka, "Drage moje studentice s komparativne, dragi građani, Hrvati i Hrvatice, dragi svi koji dolazite ovdje na kavu s mlijekom i čaj, kad sam krenuo u ovu avanturu rekoše mi ljudi: ma što to činiš Luka, ne kandidiraj se, izgubit ćeš. Ali ja se ne pokolebah, evo me ovdje, stojim ispred vas čist kao suza radosnica. Izađite na ove izbore i poklonite mi povjerenje, jer ja vas neću iznevjeriti. Prije bih poginul neg vas iznevjeril! I još samo nekaj da velim – meni ne treba office kao nekima, ja nadstojničku dužnost mogu obavljati i tu na klupicama ispred kombinata ili čak i od doma. Jeftinije je, hvala, hvala! Živjeli!"

U četvrtak bi izborna šutnja do podne. A popodne, uz brojne promatrače iz obaju tabora i nevladinih udruga, pristupi se glasovanju.

Luka – 16 glasova

Ana – 15 glasova

nevažećih listića – 20

Prva je pred mikrofone izašla Ana. Bijaše blijeda lica, a na usnama joj titraše kiseo osmijeh: "Izbori su festival demokracije, hvala svima koji su po ovom hudom vremenu izašli na izbore, hvala Vanji i Martini, vi ste moje dvije rumene jabuke, čestitam Luki na ovoj tijesnoj pobjedi, sutra je novi dan, hvala…"

Onda je došla Vanja: "Hm, da, dobro, vidjet ćemo kak će to klapati, jel bu bilo kohabitacije ili ne bu, kandidat Luka pod hitno mora promijeniti svoju retoriku, ono s Homerom bile su grube riječi, ne, ne bih sad upućivala nikakve čestitke, to je stvar kućnog odgoja koji mi nalaže – triput mjeri, dvaput sjeci, ćao…"

U suparničkom taboru točio se pjenušac. Umjesto Luke, kako se očekivalo, pred okupljenima se pojavi Mika: "Jen-dva, jen-dva, jel radi ovo, aha, oke, pa dobra večer dragi ukućani! Super su bili ovi izbori, hvala vam od srca svima, hvala ti dragi Luka i hvala tebi Lukina djevojko koja si morala sve ovo izdržat! Sad si pet godina mirna, hehe, večeras ovdje sve sama nasmijana i vesela lica, hvala, hvala…"

Iz okupljene gomile čulo se gromoglasno skandiranje: "Mi-ka, Mi-ka, Mi-ka!"

I tako do dugo u noć.

F.B., 23. siječnja 2015., Zagreb
foto: Roberto De Vido

POVRATAK NA VRH STRANICE