Petak
26.10.2018.

Jesen patrijarha Luciana




Extra_large_ribomaterijal
prabooksa
A+ A-

Arhivarske zadaće u literarnoj ubožnici Booksa nisu samo arhivirati arhivsku građu i onda, kako mnogi misle, po cijele dane igrati ping-pong s kolegama i širiti tračeve koji zbog same prirode ovog posla dolaze do nas poput jata čvoraka. Mi smo u neku ruku i povjesničari – iz dana u dan bilježimo, ispisujemo sve što se događa. Kao jedan od najupućenijih kroničara kombinata, odgovorno tvrdim kako baš ova jesen spada među najburnija razdoblja još od vremena kada je na tabli iznad kućnog broja 14d u Martićevoj pisalo – RIBOMATERIJAL.

Vladavina Nadstojnika Luciana, u dijelu puka znanog i kao Lucian Lucidni, bliži se svom kraju. Nadajmo se da tomu ipak nije tako, ali ako i jest, valja reći kako već i sama ta činjenica potvrđuje kako na ovom svijetu ništa nije vječno, nego je, ne znali nas jadi, sve prolazno i mijenama podložno. Booksa nikada nije bila, a vjerojatno nikada i neće biti, nekakvo carstvo demokracije i kojekakvih prava. Nadstojnice i Nadstojnici ovog nadaleko poznatog književnog kluba, koji je u isto vrijeme i birtija, vladali su čeličnom rukom. Još davnih dana Nadstojnica Mika, kasnije Mika 2.0 i mentorica Nadstojnika Luciana, u prvoj godini svog mandata izrekla je onu čuvenu rečenicu:

Nek' cvjeta tisuću cvjetova, al, brate, ne u mojoj bašči.

U ovoj jednoj jedinoj rečenici, koje se držao i još uvijek se drži i njezin nasljednik, sažeta je cjelokupna politička misao našeg književnog kombinata. Utemeljiteljice Bookse – rečena Mika, Vanja i ona treća djevojka – odmah su prozrele sve manjkavosti takozvane demokracije. Na primjer, u demokraciji svi imaju pravo sudjelovati u političkim procesima, a pošto je Booksa silom prilika od utemeljenja postala dijelom EU (koja promiče demokraciju od 0 do 24) – morali smo, eto, i u Martićevoj 14d organizirati demokratske izbore.

Dakako, Mika, koja je zbog toga morala odstupiti nakon samo dva mandata, ništa nije prepustila slučaju. Dopustila je demokratske procese i na već poznatim i potanko opisanim izborima njezin kandidat, rečeni Lucian, u drugom je krugu porazio izazivačicu Anči. Novi Nadstojnik nastavio je politiku svoje mentorice i odveo Booksu u 21. stoljeće. Istina, neovisni promatrači pričali su o režiranim izborima, brojnim nepravilnostima, o glasačima koje su autobusima na dan izbora dovozili iz Omiša i slične gluposti. Ništa od toga nisu dokazali, pa ih je Nadstojnik Lucian još i tužio tražeći odštetu za pretrpljene duševne boli.

Nažalost, čini se kako je ova jesen ujedno i jesen našeg patrijarha Luciana i njegove vladavine. Anči, koja mu je – kako sad stvari stoje – uspjela doći glave, i to uz pomoć svojih zapadnoeuropskih sponzora, smješka se i već unaprijed slavi. Neki ljudi jednostavno nisu u stanju shvatiti kako je jedna od glavnih odlika povijesti to što se – ponavlja!

Nadstojnik Lucian sam si je zadao dvije zadaće. Prvo – naći način za častan uzmak. Ovo je bio lakši dio posla. U određenom trenutku jednostavno će istaknuti svoju kandidaturu za Nadstojnika Nadstojničkog vijeća književnih klubova (koji su ujedno i birtije) pri EU u Bruxellesu, što po našim Klupskim Štatutima automatski znači da dragovoljno odstupa s trona KK Booksa. I drugo – pronaći odgovarajućeg nasljednika ili nasljednicu, osobu koja će nastaviti njegovim stazama. Stazama koje je, slava mu, nadljudskim naporima krčio sve ove godine. Anči je na sve bila spremna, ali ne i na to da će Nadstojnikov(a) štićeni(k)ca doći izvana!

***

Prije 48 sati Nadstojnik Lucian pozvao me na radni ručak u konobu Augustus, u jednom našem primorskom mjestašcu. Došao je u pratnji meni nepoznate gospođice i odmah prešao na stvar:

"Dragi Fabio, pošteni arhivaru, nisam te zvao ovdje samo zato da uživamo u pečenom oktopusu s krumpirima. Ta i sam znaš, vremena su teška i po svoj prilici morat ću odstupiti. Hoće li to biti za mjesec, dva ili tri, nije mi moguće precizirati, ali sad je najvažnije da učinimo nešto za dobrobit kombinata. U suprotnom, na moje mjesto zasjest će notorna Anči i od drage nam Bookse u najkraćem mogućem roku načiniti takvu jednu hipijadu da nas ni Mika, ni Vanja, ni ona treća djevojka – ne bi prepoznale."

"A istina je, Svjetlosti, Anči je prava mustra… neprirodno bi bilo i zamisliti je kao Nadstojnicu…"

"No, pa to se, ako budemo pametni, neće ni dogoditi. Dozvoli da ti predstavim svoju nećaku i štićenicu, elem – ovo je Kontesa Ekaterina Bubmarova, trenutno na položaju Nadnadstojnice naše podružnice u Nižnjem Novgorodu, a vrlo skoro, nadajmo se, i Nadstojnice same Bookse."

"Drago mi je, heh, dobro nam došli, Konteso…"

Gospođica s vrlo šik srebrnom lisicom oko vrata samo lagano kimnu što bi netko sa strane mogao krivo protumačiti kao nadmenost ili hladnoću, ali nije to – ta mlada, naoko krhka žena drži se u skladu sa svojom nadstojničkom prirodom i kao vjerojatna nasljednica Nadstojnika Luciana zasigurno ima mnoge važne stvari na pameti.

"Keti, nadajmo se da će nam Fabio osigurati potrebne glasove među arhivarima – meni je uvijek bio lojalan i važan suradnik."

"Svjetlosti, možete biti sigurni – u najzakučastijim vremenima, arhivari vrlo dobro znaju što im je činiti."

"Eto ti ga na… šmrc… sad ću još i cendrati poput predškolke, dignimo radije čaše i nazdravimo. K jarcu – ćin, ćin!"

***

Priznajem, ne bi mi lako vidjeti Nadstojnika u jeseni svojeg nadstojnikovanja, ali kako rekoh – u ovoj grebenoj dolini suza sve je prolazno i mijenama podložno… :(

***

foto: arhiva kombinata

F.B., 26. listopada 2018., Zagreb

POVRATAK NA VRH STRANICE