Utorak
24.06.2008.

Domaći blogeri: Rusulica




A+ A-

***
vozim se s majkom zagrebačkom avenijom, smjer kika, smjer jankomir, smjer zapad, i samo idemo idemo idemo i nikako stić a kako ja imam tu neku moralnu obavezu zabavljat svoju majku jer to je najbolji način na koji joj se mogu odužit šta me financira, smislim jednu duhovitu, ne previše duhovitu, al dovoljno dobru za tu svrhu
-a oni kažu da je lako doć na zapad.
majka se, na njenu nesreću, nasmijala preslabašno pa sam je ja poučila
-ovo je bilo izrazito humoristično, trebala si se jače nasmijat.
a ona veli da ne smije, da se u zetovim autobusima mora ponašat kulturnije nego doma, da je njoj još uvijek ono dole doma a ja da se lomim. zato sam vam ispričala ovaj doživljaj, ne zato šta mislim da bi vam mogao bit humorističan nego da se pohvalim da je moja majka za mene iskoristila taj divan glagol i time me prepoznala kao krhku i nestabilnu, umjetničku i artističku, nesmirenu i maničnu dušu.
iz: materijal za samopromociju

O Sani Perić, djevojci koju vam danas predstavljamo, ne znamo mnogo, ali nakon čitanja njenog bloga If you tolerate this then your children wear V-necks, sa sigurnošću možemo potvrditi da je njezina majka u pravu. Sana tj. Rusulica stvarno jest jedna krha i nestabilna, umjetnička i artistička, nesmirena i manična duša, koja na spomenutoj adresi vodi dnevnik. Njezin bi se blog teško mogao ugurati u kategoriju klasičnih književnih blogova – na njemu su sveukupno jedva tri njezine pjesme, ne sjećam se da sam vidjela neku kratku priču, s kritikama knjiga oskudijeva do nepostojanja... No kako drugačije okarakterizirati blog koji se poput najzanimljivijeg krimića pročita u jednom dahu, i to s evertitrajućim osmijehom na licu, koji samo tu i tamo nakratko biva isprekidan valovima melankolije, što popikseliziranim putem putuju od njezine do naše duše.

Creatio iza tog posebnog bloga jedna je 27-godišnja Splićanka, koja u Zagrebu studira književnost i etnologiju, a slobodno vrijeme ubija internetom, plesom, pjevanjem, pletenjem, šivanjem, kukičanjem, fimomasom i (hm) strap-onom. Taj je blog u ovom našem kontekstu poseban prije svega zbog toga što se na prvu loptu ne čini da je baš književni, ali i zbog toga što je njegova autorica naprosto posebna. Kao što je Isus Krist sposoban u trenu pretvoriti vodu u vino, tako i Rusulica od dnevnih trivijalija, poput odlaska doktoru, stvara književnost.

... i pita mene doktor koji su mi još simptomi, al ne treba mene pitat, ja spremno preduhitrujem njegova pitanja, njegove misli, i dajem odgovore na pitanja za koja još ni sam ne zna da će mi ih postavit. ili ipak zna, jer je studirao medicinu, ali sam ja samodopadno uvjerena da je ipak oduševljen mojim poznavanjem relevantnosti pojedinih simptoma za u konkretnom slučaju predmnijevanu bolest, pa se onda osjećam kao vrjednija osoba.
i dakle kažem ja doktoru imam gusti sekret u sinusima koj se slijeva u pluća pa će on meni jel žuti, pa ja odvratim, je, onaj žutozeleni, pa on opet a jel vam sekret i u nosu, ili... pa ću ja, je, je, sekret mi je i u nosu. s tim da bi napomenila da mi je prvih par dana sekret bio proziran a tek je unatrag četrsosam sati gust.
pa se mi tako nabacujemo sekretom i ignoriramo činjenicu da se oboje preseravamo, jer nit on zaista vjeruje da ja slinu odnosno šmrklje u svakodnevnoj komunikaciji i diskursu zaista zovem sekret, nit ja mislim da on privatno koristi sekret. i ko tu sad koga zajebava? oboje, jedno drugo, s laganom dozom ironije spram samih sebe. i kontekst nas oboje.
iz: kontekst je zajeban tekst; u ordinaciji

Rusuličin je blog zbir zanimljivih, začudnih tekstova o raznolikim temama. Bez obzira o čemu pisala – od putovanja u Berlin pa do najintimnijih razmišljanja o spolu/rodu – ona to čini toliko slatko, iskreno i duhovito da je i blogosferu zahvatila rusulicomanija.

Evo što o njoj kaže plebs:

***
Ženo, ja stvarno moram reći da te obožavam :D. Sad više ne moram kupovati knjige (ne dao Bog da u ruke uzmem 'ono nešto iz knjižnice', jel), nego mogu tu uživati :) (j.p. 14.5.2008. 23:20)

***
aj falakurcu konacno taj post! Vec sam ispizdila, svaki dan otvaram tek tri bloga a zapravo mi se samo cita tvoj i onda na ovima vise manje uvik bude nesto a na tvom nikad nista i ja mislim da ja zapravo zbog toga nisam do sad mogla ucit, sve nekako naopacke u zadnje vrime.... (o-edipa 22.05.2007. 12:25)

***
ti si jebeni Richey James Edwards!!! (stroke 14.03.2007. 16:08)


U čemu je njezina draž? Ja sam se, primjerice, oduševila njezinim naivnim srednjoškolskim stilom koji se nezgrapno bakće s velikim temama – s humanističkim disciplinama, feminizmom, nihilizmom, besmislom... I brutalnom iskrenošću. Premda ponekad ni sama nije zadovoljna kako je nešto napisala, Rusulica naprosto ima stila, a njega il' imaš il' nemaš, teško ćeš ga nabaviti.

"kao djetetu nije mi iz istog aspekta iz kojeg mi je to sad bolno, bilo bolno slušat pjesmu o bubamarcu koji traži svoju buba maru... e pa dok sam bila mala suosjećala sam s razdvojenim parom i osjećala njihovu bol izgubljenosti, samoće i usamljenosti (naravno, serviraju ti to tako da se od tebe traži baš takva reakcija; uz to (nije zanemarivo) nemaš još vlastitog iskustva s vezama), a sad sam bijesna na bubamarca koji kurac on ima okolo ljubit sve te bubamare (redom) da bi naša onu pravu, pa valjda je može pepoznat nekim drugim načinom il metodom osim onom umoči ga, da ga jebo led! pa mi je žao buba mare koja čeka sama dok ovaj, jadničak, uokolo ljubi/gura jezik trebama...
svi su se nešto okomili na bajke, u americi je izašla i neka gej slikovnica, pa romantični filmovi i očekivanja koja stavljaju pred mladu djevojku, ali zlosutno učenje rodnih uloga (to znači: di je ženi misto, a di muškarcu) vreba i iz dječjih pjesmica. stoga promislite hoćete li podastrijet bubamarca svom djetetu.
(iz: naputak za angažirani odgoj djeteta)"

"današnji pak sastav.
ja sam pičkica, i nek me feministice pardoniraju šta upotrebaljavam ovaj termin. nemam kurca za uhvatit se u koštac sa stvarima koje želim radit. više volim stat doma nego haračit okolo i to me nervira. skoro sam pa odustala od svih ambicija vezanih uz sebe. ne živim u americi. toliko sam sjebana da argument ne živim u americi uzimam kao legitiman u nabrajanju stvari koje mi se ne sviđaju na meni jer ne radim na njima. ne promišljam dovoljno o tome postoji li bog. nisam dovoljno humoristična kad pišem. ne pišem više šesne postove...

Ipak, nije sva draž ovog bloga u tome što se čovjek prepozna u sto i jednoj njezinoj misli, Rusulica je fakat originalna pojava na hrvatskom blogu. Iz gornjeg teksta je to nedokučivo jer se koristi slangom, no pénis uvijek piše po francuski, s akcentom na e (da se ne osjeća zakinutim naspram pičke koja ima kvačicu?), a umjesto u boga vjeruje u bijelu svijetlost™.


Gospođica koja bi, ovisno o raspoloženju, željela biti "wedding planner, onaj šta putuje i piše vodiče, i bjork", "unutrašnji dekorater, ali može i dekoraterka svog stana i vikendice na francuskoj rivijeri", "mrtva tj. ne bit", pojavljuje se na različitim socijalnim mrežama pa možete pogledati kako pleše na YouTubeu, ili je možete pouknuti na Facebooku, ili nasprosto pogledajte galeriju njezinih fotki na Flickru. (Možda nađete i kakav dobar komad nakita!)

Dok nas ona na blogu obavještava da traži izdavača, u najnovijoj Libri Liberi objavili  su izbor tekstova s njezinog bloga, tako da postoji šansa da ćemo i ovo ludo čeljade uskoro čitati ukoričeno. Ja se tomu neizmjerno nadam i veslim, a nadam se da i vama ta ideja neće biti mrska nakon što se upoznate s njom.

" i tako, samo veselo. sve oko mene je grijeh, vrijeme je moraću poć."

Marija Mladina

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.