Ponedjeljak
16.10.2017.

Sinkopa - fantomska prijetnja




Extra_large_22_sinkopa
Foto: Dani Alvarez Cañellas / Flickr
A+ A-
Prvi udarac označava početak i privlači pažnju. Drugi udarac veže se na prvi i započinje ritam. Treći udarac nastavlja igru i već lupkamo prstima, a četvrti upada preko reda. Peti udarac hvata se za treći i vraća stari ritam.
 
Četvrti udarac tvori sinkopu, što je pojam koji je do prošlog tjedna bio bitan ljubiteljima jazza i poezije te liječnicima, a na petak 13.10. ušao je u središte političkog života. Kad je šibenski sud zbog 'sinkope' oslobodio Tomislava Horvatinčića odgovornosti za ubojstvo dvoje ljudi gliserom, taj benigni pojam iz medicinskog i umjetničkog žargona upao je u ćušpajz ostalih raznorodnih izraza i metafora koji danas tvore politički diskurs. 
 
Pojmovi iz književne i društvene teorije te filozofije često imaju i problem i draž da su potpuno beznačajni na široj društvenoj razini. Ljudi ne moraju poznavati naratologiju da bi uživali u dobrom romanu ili priči, niti baratati versifikacijom da bi osjetili ritam i značenja neke pjesme, ni poznavati teorije društvene stratifikacije da bi primijetili nejednakost ljudi. No, oni koji se duže i dublje bave tim temama koriste teorijske pojmove, i to ne samo zbog veće preciznosti, nego i da bi se ogradili u svoju malu komunikacijsku zajednicu. Sva informacijska buka kojom smo inače bombardirani ostaje u pozadini dok se bavimo, recimo, sinkopom u poeziji ili muzici.
 
No, jezik je živ, neposlušan i nikad ne ostaje dugo u nekoj ladici, pa tako i teorijski pojmovi klize iz svog izvornog konteksta i ulijeću u neočekivane kombinacije. Recimo, često baš političari preuzimaju teorijske pojmove kako bi na zaobilazan način opisali neke nove i opasne političke tendencije. Početkom 2000-ih tranzicija je bila popularan termin za pozitivan opis hrvatskih političkih procesa, danas se ekstremno desne udruge bore protiv rodne ideologije ljudskopravaškog diskursa, a postojala su i vremena kad su reformakriza neoliberalizma mjere štednje (austerity measures) bili čudni pojmovi iz teorijskih zbornika, nikako ne iz dnevnih novina.
 
Redovitim ritmičkim ponavljanjem i ti izrazi i tendencije polako su postali normalan dio svakodnevnog života. U drugom vremenu bio bi skandal da političar odjednom najavi bolnu mjeru štednje ili borbu protiv rodne ideologije, ali sada smo na te pjesme već oguglali. Nenadano, i sirota je sinkopa upala u drugi kontekst i preuzela niz novih značenja. 
 
U navedenom sudskom slučaju bila je riječ o sinkopi u medicinskom značenju, kao nagloj i privremenoj nesvjestici. Horvatinčiću je poslužila kao opravdanje neospornog zločina, kao što u skoro svakom većem slučaju možemo vidjeti da se osoba poziva na privremenu neuračunljivost tijekom počinjenja djela ili samog davanja iskaza (v. slučaj Luke Modrića) i na gubitak samokontrole zbog neke više sile. Tako je u Hrvatskoj taj medicinski termin postao kao moćni zloduh iz narodne priče – čini se da svaku osobu u svakom trenutku može obuzeti sinkopa i oduzeti joj moć upravljanja vlastitim tijelom. 
 
No, sinkopa nužno sa sobom povlači i slično značenje iz polja ritmike, gdje označava signal koji naglo i privremeno prekida ustaljeni ritam, čime se taj ritam ipak ne razbija nego kroz privid prijetnje čini dinamičnim. U tom smislu, sinkopa nam može poslužiti i kao metafora sadašnjeg političkog tijeka: ustaljeni monotoni ritam globalne krizebolnih reformi političke stabilnosti povremeno se prekida raznim ispadima, toliko sumanutima da se odmah poželimo vratiti u prethodno stanje, ma koliko ono bilo loše.

Nije li i oslobođenje Horvatinčića jedna takva sinkopa, kao i predavanje potpisa za referendum protiv pobačaja, kao što su bili i cirkus oko Noći kazališta i promjena imena Trga maršala Tita? Nije li u književnosti propast Algoritma bila sinkopa nakon koje je uslijedio utješni povratak u prethodno stanje? Svako toliko pojavi se takav kratki šum van ritma, samo da bismo se sretno vratili u sigurnost prijašnje rutine, uvijek ipak malo gore nego što je bila prije. 
 
Političari mogu koristiti teorijske pojmove da bi prikrili neželjena značenja, ali i ljudi mogu koristiti iste pojmove da bi ta značenja razotkrili. Pa nas tako književna teorija može naučiti činjenici da je siže bitan koliko i fabula, odnosno da ritam pripovijedanja može biti važniji nego sadržaj priče. Ritam političkog kriznog govora stvara okvire normalnosti, tema kojima se bavimo i pozicija koje zauzimamo u društvu. Sinkopa pritom tvori prividnu prijetnju ustaljenom poretku, ali zapravo služi samo da bi se stari ritam ponovno uspostavio i potvrdio kao neumoljivo stanje. Tom se ritmu ne smijemo prepustiti. Štogod da želimo napraviti više i bolje, moramo izmaknuti tom satirućem ritmu koji se lako može učiniti kao da nikad neće nestati. Trebamo se probuditi iz sinkope.
POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.